@Dalibor
Pročitaj ono što sam napisao u prvom postu. Nije optička varka, jer se poravnanje gleda u odnosu na objekat u centru kadra, nezavisno na čemu je aparat stajao, kakva je okolina i kakvo je tlo. E sad, teoretski i tu može da bude neki zajeb, pa ako je građevina kao čuveni toranj u Pizi, onda je sve optička varka. Ali ako pretpostavimo da je ova zgrada zaista vertikalna, a ne nagnuta na jednu stranu, onda je ovo što sam napisao jedina istina. Nisam ja izmislio to pravilo, to je aksiom u trodimenzionalnom crtanju/prezentovanju. Centar mora biti savršeno vertikalan. Ne može biti drugačije, ma kakve da su okolnosti. A dozvolićeš - mermer na kojem aparat stoji - zašto bi on uopšte bio horizontalan?
Libela u aparatu? I tu temu sam načeo u jednom od prethodnih postova.
Stvarno, niko od nas ne misli ništa loše ovim... ne postoji osoba koja je dohvatila aparat, a da ga ponekad okolnosti i osećaj ne prevare po pitanju poravnanja. Zato uvek imaj u vidu ono što sam naveo gore - ako ravnaš centralni deo fotke i UVEK prema vertikalnim, a NE horizontalnim linijama (nezavisno od orjentacije aparata), nećeš biti u problemu. Dok god ignorišeš sve geometrijske forme u kadru i po pitanju poravnanja se fokusiraš samo na zamišljenu centralnu, vertikalnu osu koja prolazi kroz središte kadra, bićeš lišen nabadanja da li je ravno ili nije. Jedini problem u toj tehnici može biti scena u kojoj nema dominantne građevine u centru kadra, koja može poslužiti kao referenca.
Pozdrav