

Ajd sad da se uozbiljim malo, ima ovde i dece koja citaju, mada ne znam dal razumeju štogod od ove moje dubokoumne literature, znam pouzdano da dobar deo odraslih ne razume, a cesto ni za sebe nisam baš siguran. Daklem da se vrnem na radnju fabule. Da se videti da svako malo neko nosi po zastavicu ili zastavu norveške i kuce i jarboli i ulice su okicene zastavicama. Pomislio bio covek da se malo preteruje sa rodoljubljem, pogotovu što najjeftiniji, džepni primerak te zastavice košta oko 50-60 kruna (7-8 evra). Mi smo kupili jednu ajd kolko dimamo i koristimo je vec evo druga godina.



Ja u Srbiji mislim da sam na dva mesta video da ima da se kupi srpska zastava a poznajem samo jednog školskog druga koji je imao zastavu, i to jer mu cale bio privatnik, a barjak sam vidjao samo na svadbama i do skora sam bio ubedjen da je jedan isti barjak na svim svadbama, ono jedan po opštini. Al nije to samo patriotizam, dobar deo novaca od svake zastavice i od svakog ukrasa ide gradu i odvaja se za samu organizaciju svecarija, jer placati sve dežurne službe da se cela proslava odradi do kraja je golema rabota. A kako su norvežani veoma striktni gde i našta troše novac, odnosno ne presipaju iz šupljeg u prazno što bi neki rekli, iz jednog budžeta u drugi, nego ako narod oce dizadje i gleda vatromet onda mora da se ucipe svi. I ljudi rado kupuju te preskupe zastavice jer znaju da te pare idu u organizaciju svecanosti sledece godine. Ne znam dal sam pisao beše, prica mi drugarica koja radi u obdaništu da je to njeno obdanište sagradjeno od strane roditelja. Kaže ljudi se tako udruže, i pazi sad, stave pare na gomilu ko koliko može ili hoce, i sagrade na primer jedno celo obdanište. I to obdanište onda bude vlasništvo tih ljudi koji ce tu odrastati svoju decu, to mu dodje nekako polu-privatno obdanište, i ljudi onda placaju mesecno za svoju decu koja tu idu, ali sva kinta/zarada se ulaže nazad u obdanište, niko ne masti brk odnosno niko ne zaradjuje od toga, sve pare idu na radnike, hranu, igracke, potrošni materijal itd. Onda se udruže leti kad obdanište ne radi i održe radne akcije, recimo direktorica je tatko na krecenje, obuce šorc i tri dana mala cetkom po obdaništu. Lokalni elektricari opravljaju ili dopravljaju, stolari sredjuju nameštaj, umetnici slikaju i prave igracke, svako po nešto ispetlja šta ume i kako ume.