Savjeti za kupovinu kvalitetnog laptopa

[IgorM88]

Prenosimo članak iskusnog korisnika sa PcEkspert foruma. Ukoliko kupujete novi prijenosnik ovaj članak obratiti će Vam pažnju na bitne stvari kako biste kupili što kvalitetniji prijenosnik.


Uvod

U ovom vodiču pokušat ću objasniti neke osnovne razlike među klasama laptopa čije razumijevanje je od presudne važnosti za donošenje prave odluke glede izbora odgovarajućeg laptopa. Prije vodiča moram spomenuti da ću raditi mnoge digresije i dopune, jer jednostavno ne mogu sve od jednom obuhvatiti, a ovo nije knjiga, ne stignem sve sistematski pravilno posložiti. Dakle ako negdje vidite neku očitu kontradiktoriku samo čitajte dalje, bit će to sigurno adresirano negdje dublje u vodiču. Osnovna podjela koju ću napraviti i koju ću cijelo vrijeme spominjati će biti na kućne i poslovne modele. Podjela je u stvarnosti puno složenija ali za demonstraciju osnovnih pojmova će suficirati. Ta podjela je u prvom redu kvalitativne prirode jer kvaliteta je najčešće najapstraktniji pojam kod odabira laptopa. Ljudi više-manje brzo odluče kakve im performanse i mogućnosti trebaju kod laptopa, donesu i neki cjenovni okvir, ali najčešće ih muči pitanje kvalitete. Svi bi htjeli da to bude i kvalitetna mašina, ali nisu sigurni na koji način doći do tog odgovora. Više-manje su svjesni da brojke performansi ne znače kvalitetu pa se najčešće hvataju za neku poznatiju marku laptopa kao garanciju kvalitete. Obično na tuđu usmenu preporuku koji eto ima upravo tu marku laptopa i sa njom je super zadovoljan. To je sve u redu, ali to jednostavno nije dovoljno široka slika koju valja sagledati.

Evo nekih smjernica: Kvaliteta definitivno ne ovisi o performansama i nije direktno povezana sa cijenom ako se radi o različitim klasama. Ima nekvalitetnih laptopa za 10000kn i ima kvalitetnih laptopa od 5000kn. Kvaliteta ne ovisi izravno ni od marki laptopa, puno je bitnije kojoj klasi pripada. Ali sad već idem previše naprijed. Iznijet ću prvo jedno mišljenje do kojeg sam došao postepeno kroz iskustvo. To je samo mišljenje, ali mislim da nije daleko od pravog stanja stvari;
 Sve ove stvari koje ću spomenuti u vodiču ljudi sami od sebe zaključe bez da im itko to mora napominjati tek nakon što kroz duže vrijeme sami promjene nekoliko laptopa. Kao i za sve u životu iskustvo je najbolja učiteljica. Ali to nije nije glavna poanta. Bez objašnjenja (koje će tek slijediti u vodiču) većina ih naposljetku zaključi da im treba poslovni laptop. Poslovni laptop je etalon laptopa. Kućni laptop je u svakom segmentu do određene mjere podrezana verzija poslovnog laptopa. Naravno da bi se postigla čim bolja cijena.

Iznijet ću i još jedno vlastito mišljenje uz pretpostavku. Pretpostavka je da svi oni koji čitaju ovaj vodič su iznadprosječno računalno pismeni i osviješteni (da nisu teško da bi bili članovi ili čitatelji PCexpert foruma), mnogi od njih su pravi računalni entuzijasti. Opet većina njih su solidno upoznati sa klasičnim PC-jem, mnogo ih se prvi puta odlučuje za laptop. Moje mišljenje jest da su kućni laptopi za mase, preciznije računalno neobrazovane mase, svi vi entuzijasti prištedite si muke, učite na iskustvima drugih i pruštite si kvalitetan odnosno poslovni laptop.

Odmah ću napraviti malu digresiju jer vidim da će to postati problem. Neki žele laptop i za igranje (pravo napredno igranje najnovijih igara). Poslovni laptopi nisu primarno namijenjeni za igranje, ali mnogi imaju veoma jake grafičke podsustave pa u tom pogledu nisu ništa lošiji od laptopa koji su namijenjeni samo za igranje. Dakle opet preporučam poslovni laptop ako je moguće.

Da su kućni laptopi za mase potvrđuju i ove činjenice: Omjer modela kućnih i poslovnih laptopa je min 4:1. Dakle na svaki poslovni model, dolazi barem 4 kućna modela. Tu govorima samo o modelima, ako govorima o ukupnoj količini prodanih laptopa omjer je puno veći. Definitivno preko 10 kućnih laptopa na svaki poslovni. (opet digresija; sve ovo mislim za privatne osobe koje kupuju laptop za osobnu uporabu, firme ne računam). Dakle prema mojem mišljenju prosječni pojedinac koji kupuje laptop za sebe je prosto rečeno ovca. Sve su ovo savjeti. Ponekad jednostavno mije moguće zbog premalog buđeta kupiti poslovni laptop, ali svakako sam mišljenja da tome treba težiti. Također ovaj savjet nije baš univerzalan, uvjek postoje neki izuzeci (njih ću navesti niže)

Dakle što je to poslovni laptop o kojem tolko pričam i po čemu je on toliko bolji: Primarne odlike poslovnih laptopa su kvaliteta, pouzdanost, robusnost i prenosivost. Evo nekih razlika izmedju poslovnih laptopa, i laptopa za mase – tzv. kućnih latopa.

1. Poslovni su uvijek prenosivi, kućni ne moraju biti. Neki kućni su djelomično prenosivi, a neki nisu uopće. Prenosivost ću definirati max težinom i čvrstoćom konstrukcije. Radi težine nema poslovnih laptopa većih od 15.4″ (postoje i veće mobilne radne stanice, ali to je posebna kategorija). Max prihvatljiva težina je 3kg za povremeno prenošenje (ne svaki dan). Ako se prenosi na dnevnoj bazi odmah zaboravite na sve teže od 2kg (dakle 14″ i manje). Drugo je čvrstoća; čim je laptop prenosiviji to mora biti čvršći. Za kućne koji se ne miču, čvrstoća je apsolutno nebitna. Pošto se neće micati trajat će uz puno lošiju konstrukciju isti broj godina kao i poslovni u težim uvjetima. Dakle njima je dopuštena tanka i klimava plastika, kod poslovnih nije. Čim je laptop prenosiviji to se više mora pribjegavati uporabi specijalnih materijala jer plastika npr nije dovoljno robustna za svakodnevno prenošenje. To ćete lagano prepoznati u specifikacijama, koriste se magnezij, aluminij, čelik, karbonska vlakna, titan i sl. Iako nije apsolutno nužno da poslovni koristi specijalne materijale, ako se ne prenosi na dnevnoj bazi bit će dovoljna i neka specijalna impregnirana polikarbonatna slitina od kojih se obično prave poslovni laptopi (no i to je daleko robustnije od baznih plastika kućnih laptopa).

2. Poslovni laptopi u prosjeku inkorporiraju više bežičnih i sigurnosnih tehnologija. Također kod poslovnih modela je veća zastupljenost visokorezolucijskih kvalitetnih ekrana.

3. Poslovni laptopi najčešće dolaze više jamstva (u prosjeku 3god naprama 1god što je prosjek za kućne modele)

4. Osim veće kvalitete materjala od kojih se poslovni laptopi izrađuju, daleko je veća kvaliteta dizajna sklopova. Sve je na svojem mjestu, sve je funkcionalno i radi besprijekorno. Sve je pravilno dimenzionirano (hlađenje je prilagođeno zagrijavanju, baterija potrošnji, robustnost prenosivosti itd.). Kod kućnih laptopa je sve to lošije usklađeno jer se zbog uštede troškova obično koristi ista baza za sijaset modela na koji se nabacaju različiti moduli koji su nečesto loše usklađeni zbog presinga in-time marketinga.

5. Izravno povezano sa stavkom 4; daleko je veći stupanj završne kontrole. Software je puno kompletniji te je daleko detaljnije istestiran da slučajno neki komad softwarea nebi imao konflikt sa nekim drugim. Sve to skupa je posljedica već navedenog; da sve radi besprijekorno i funkcionalno.

6. Poslovni laptopi ne inkorporiraju nove tehnologije dok ne postanu industrijski standard. Zato kućni laptopi uvjek prvi dobiju novu tehnologiju, ali kasnije poslovni dobiju revidiranu i stabilnu verziju tehnologije. Također poslovni duže zadržavaju starije pouzdane tehnologije. To je razlog zašto se na poslovnim laptopima još mogu naći serijski i paralelni portovi, dok su ih kućni laptopi davno napustili. Ali to je pozitivna stvar jer doprinosi stabilnosti platforme i pouzdanosti poslovanja.

7. Zbog svega navedenog, jasno je da su poslovni laptopi skuplji. Naravno, posve opravdano.

Pokušat ću sad opisati i naglasiti pojedine segmente kod odabira laptopa za koje mislim da zahtijevaju dublji pogled.

I. Proizvođač

Većina ljudi previše generalizira kad je proizvođač u pitanju. Uopće nije bitno jel u pitanju Acer, HP, IBM ili Fujitsu siemens (ili neki od drugih poznatih brandova), bitno je o kojem se rangu uređaja radi, kojoj su publici namijenjeni. Svi oni rade i dobre i loše laptope. Pod loše u biti mislim one namijenjene najnižem segmentu tržišta (prosto rečeno – jeftinjake)
 Preširoka je tema da bih detaljno objašnjavao pa ću navesti konkretan primjer koji se može i dalje primijeniti:
 Za konkretan primjer uzmimo ACER i HP. Ovaj primjer je tipičan stereotip. Među početnicima većinom vlada mišljenje da je acer općenito manje kvalitetan, cijenom povoljniji, prilagođeniji nezahtjevnim korisnicima od recimo HP-a. Ništa ne može biti dalje od istine. Naime taj trend u mišljenjima proizlazi iz sljedećih razloga: Acer je postao poznat po jeftinim kućnim laptopima. Upravo je acer najzaslužniji za ovo omasovljenje laptopa u zadnjih 4-5 godina. Oni su probili cjenovne barijere i sa poslovnog platoa spustili laptop na razinu dostupnu svakom školarcu, bakici i susjedu.. Kao posljedica toga prodali su milijune jeftinih uređaja čija se kvaliteta često uspoređivala s gericomima i sličnim klasama…
 S druge strane HP je uvijek glasio kao poslovni klijent, idealno robustno i pouzdano poslovno rješenje. Davno su stvorili taj buissnes image i to im se godinama i godinama sad lijepo otplaćuje.
 ALI, to je bilo prije 5-10 godina, danas je situacija potpuno drugačija. danas je konkurencija prevelika da bi se bilo koji dio lukrativnog tržišnog kolača prepustio drugima odnosno svaki proizvođač ima čim širu gamu uređaja da bi pokrio svaki djelić tržišta. Tj svi imaju i jeftine prosječne uređaje (kao nekad acer isključivo) i vrhunska poslovna pouzdana rješenja (kao nekad HP isključivo). Uz to još i imaju milijun modela u sredini, da pokriju svaku moguću rupu. Vratimo se konkretno na acer i hp. Tipično se pod acer misli na aspire seriju. Ta serija je namijenjena kućim korisnicima. S druge strane u slučaju hp-a se tipično misli na nx i nc seriju. Te serije su poslovne serije (pogotovo nc serija).
 Kao što sam obrazložio već, poslovne serije se ne mogu uspoređivati sa kućnim, to je usporedba kruški i jabuka.
 Nikad još nisam čuo nekoga da spominje acerovu vrhunsku poslovnu seriju, a kod acera je to trenutno Travelmate 8xxx serija. I vjerujte to je apsolutno vrhunska serija u svakom pogledu. Naravno HP isto tako ima i kućnu seriju i onda ide pod imenom PAVILION. Također ne sjećam se kad je netko zadnji puta spomenuo taj pavilion. I naravno onda se nikad ne događa usporedba Travelmatea 8xxx serije i Pavilion serije, a u toj usporedbi Acer je više puta kvalitetniji od HP-a, u svakoj i najmanjoj sitnici. Općenito daleko bolji laptop (u kvalitativnom smislu). Na prvi pogled se vidi da je riječ o vrhunskom uređaju: poklopac od karbonskih vlakana, kućište od polikarbonata impregniranog metalnim vlaknima, ekran kao na najboljim stolnim LCD-ovima, performanse, podrška… Ali kao što sam već napomenuo to je nevaljala usporedba, usporedba kruški i jabuka…

TREBA uspoređivati kućne serije sa kućnim serijama, a poslovne sa poslovnim!

II. POJEDINI MODELI VELIKIH BRANDOVA

Ovo je najbitnije posebno poglavlje, tu potražite konkretan savjet. Svaki bitniji proizvođač danas ima i poslovne i kućne serije. Navest ću najbitnije:

ACER:
 kućne serije: aspire, travelmate <6xxx
 poluposlovne serije: travelmate 6xxx
 poslovne serije: travelmate 8xxx (te neki od travelmatea sa manjim veličinama ekrana (14“, 12“), ferrari

APPLE:
 kućne serije: MacBook
 poluposlovne serije: MacBook PRO 17″
 poslovne serije: MacBook PRO 15.4″

ASUS: (oni su komplicirani)
 kućne serije: puno serija, previše za popisivanje. Sve koji počinju slovima A (kao A6k (a6000k)), Z (npr Z53T)
 poslovne serije: serije koji počinju slovima: V (npr V2J), W (npr W5FM), U (npr U1F), S (npr S6FM), R (npr R1F)
 posebne serije: G serija (G1 i G2)
 -naime ovo su kućni laptopi koju su prošli znatne kozmetičke i strukturne promjene da bi se prilagodili igračima. Dakle ne spadaju ni u kućnu ni u poslovnu kategoriju. Imaju strukturna pojačanja jer su takovi modeli namjenjeni čestim povlačenjim po LAN Party-ima, dakle dovoljno su čvrsti za prenošenje ako se izuzmu ostali nedostaci igraćih laptopa (buka, zagrijavanje, velika masa, kratko trajanje baterije)

DELL:
 kućne serije: Inspiron
 poluposlovne serije: Vostro
 poslovne serije: Latitude, Precision
 posebne serije: XPS
 -ista stvar kao i kod ASUS G igraćih modela. Ovo su Inspiron kućni modeli koji su posebno dorađeni. Dodan im je djelomični metalni oklop i brojni estetski dodaci kao i veoma snažna grafika. Ovo ne vrijedi za podmodel XPS M1330 koji je prema svim mojim kriterijima čisti poslovni model.
 -za DELL treba još napomenuti da je on jedini od velikih brandova gdje se bilo koji laptop može dobiti u potpunosti konfiguriran prema želji (što je inače glavna prednost nekih manje poznatih brandova)

Fujitsu Siemens:
 kućne serije: Amilo serija
 poluposlovne serije: Amilo PRO
 poslovne serije: Lifebook, Celsius

HP:
 kućne serije: Pavilion te HP Compaq modeli koji imaju sufiks “s” (npr. HP 6715s)
 poluposlovne serije: HP Compaq modeli koji imaju sufiks “b” (npr. HP 6510b)
 poslovne serije: HP Compaq modeli koji imaju sufiks “p” i “w” (npr. HP 8510p, 8710w)

(nx, nc i nw su zastarijele serije)

Lenovo (bivši IBM, IBM ime je potpuno napušteno u posljednjoj generaciji laptopa:
 kućne serije: nema
 poluposlovne serije: 3000 N200 serija (prethodnika N100 sam klasificirao kao kućni model, ali N200 me se pozitivno dojmio i u varijanti sa visokom rezolucijom ekrana je svakako poluposlovni model)
 poslovne serije: R serija, X serija, T serija (Z serija je ukinuta, zamjenila ju je R61 widescreen serija)

LG:
 kućne serije: E serija
 poluposlovne serije: R serija, A1 serija, C1 serija itd

Panasonic:
 kućne serije: nemaju kućnih serija
 poslovne serije: T serija, W serija, Y serija
 -napomena: u ovom popisu ovo su najkvalitetniji, najizdržljiviji, najtanji, najlakši notebooci.
 Također imaju i najduže trajanje baterije. Kvalitetniji su od recimo općepoznatog etalona kvalitete; IBM T serije

Samsung:
 kućne serije: R serija
 poluposlovne serije: M serija, X “c” serija, Q serija (bez “Pro”)
 poslovne serije: X serija (bez “c”), Q “Pro” serija

Sony:
 kućne serije: AR serija, N serija, C serija
 poluposlovne serije: FE serija
 poslovne serije: SZ serija, TX serija, TZ serija, G serija, BX serija

Toshiba:
 kućne serije: Satellite, Qosmio
 poslovne serije: Tecra, Portege
 -napomena: Tecra “S” i Tecra “M” serije su prave Tecre. Tecra “A” je nova “ekonomska” serija i to nije prava punokrvna Tecra. Najnovija Tecra A9 prolazi kao puni poslovni model, ali prethodnika Tecru A8 klasificiram kao poluposlovni model

eto, ovo su svi najbitniji proizvođači, barem najpoznatiji. Ono što je bitno imati na umu: Ne treba sa skepsom promatrati ni jedan od navedenih punokrvnih poslovnih laptopa. Svi su oni iznimno dobri, uvijek je svaki laptop bilo kojeg proizvođača iz poslovne serije kvalitetniji od nekog drugog laptopa opet bilo kojeg proizvođača ali iz kućne serije! Nije moguće napraviti grešku kupnjom nekog od tih poslovnih modela (naravno pod pretpostavkom da se kupuje radi stvarne potrebe).

III. OSTALI PROIZVOĐAČI

Gore spomenuti su bili veliki proizvođači sa dugom tradicijom i svaki od njih ima određeni nivo kredibiliteta kod kupaca te masovnu poznatost. 95% ljudi će naći laptop koji trebaju među tim velikim brandovima, no radi ostalih 5% spomenut ću još neke
 1. Gericom
 -ova njemačka firma proizvodi laptope isključivo kućne kategorije. Dakle suprotno od onoga što trenutno pokušavam propagirati kao pametan izbor. No pustimo to na stranu. Dakle Gericom nema poslovnih modela, bez obzira na performanse i cijenu. Ono što je bitnije su Gericomovi loši rezultati što se tiče pouzdanosti. Vjerujem da su svi već čuli horror priče o nonstop kvarovima te marke. I da imaju zgodnu osobinu da se uvjek pokvare kad im istekne garancija. Moram odmah napomenuti da su to gluposti, pretjerane i napuhane priče, određeni mit koji je nastao i sad hrani sam sebe sa svakim novim kvarom. Nema laptopa koji se ne može pokvariti bez obzira na marku. I mercedesi se kvare. Ali kao što svi znaju u svakom pretjerivanju ili laži ima i neke istine. A istina je da se Gericom modeli šta se tiče pouzdanosti nalaze u donjem dijelu tog segmenta i da je završna kontrola isto na dnu dopuštenih specifikacija, odnosno ipak je veći rizik u tom pogledu od poznatih brandova. I to je opet u redu ukoliko se taj rizik isplati. Dakle, da li se isplati:
 Po mojem mišljenju ne. Cjenovna razlika je premala da bi to opravdalo. Direktni konkurenti Gericom modelima su kućne serije Acera i Fujitsu-Siemensa (Acer Aspire i Fujitsu-Siemens Amilo – to su best-buy kućne serije (odnos uloženo-dobiveno) velikih brandova). Ako direktno uspoređujemo, Gericom u prosjeku uspjeva ponuditi cca 5% nižu cijenu od renomiranih modela. Tih 5% po mojem mišljenju bi trebalo pokrivati cijenu imena (branda), tu definitivno nema mjesta za kompromis sa kvalitetom. Dapače za tu cijenu bi trebao biti kvalitetniji od velikih brandova da bi bio ozbiljan izbor (jer treba uzeti u obzir i deprecijaciju (nitko ne želi kupiti no-name rabljeni laptop sa lošim renomeom). Dakle trenutno ne preporučam, no treba vidjeti kako će se popravljati s vremenom.

2. Barebone proizvođači (MSI, Aopen, NexOC, Končar, Forcebook, Alienware itd.) -ovo je veoma komplicirani segment pa ću samo napomenuti najbitnije stavke; Barebone proizvođača ima u svijetu na desetine, naveo sam samo neke od onih koji se mogu naći u ovom dijelu europe (iako ih i tu ima još). Bitno je napomenuti da većina barebone proizvođača nema nikakve veze sa fizičkom proizvodnjom samih laptopa. Većina ih radi na sljedeći način: Kupe neki od gotovih ili naručenih modela pravih OEM proizvođača (tvornica, većinom s tajvana) kao što su Compal, ASUS, Arima, Clevo itd. te samo u njih dodaju procesor, memoriju, hard disk, wlan modul i ponekad još neki dodatak. Nakon toga na njih još lijepe svoju naljepnicu i VOILA, eto branda laptopa. Na taj način svaka voljna firma može imati svoj brand.

[IgorM88]

Nastavak:
 Ono što je bitno, barebone proizvođači u pravilu nemaju poslovnih modela (dakle ono o čemu je cijela ova tema), ali nisu za svi odmah za odbacivanje iz nekoliko razloga. Prvi razlog je što postoje neki kućni barebone modeli koji su istovjetne ili čak više kvalitete od kućnih modela velikih brandova (ne više kvalitete od poslovnih modela), a istodobno imaju nižu cijenu (dakle uspijevaju u onome u čemu Gericom tek nastoji uspjeti). Drugo je postojanje extremnih barebone modela, posebne kategorije laptopa koju ću još posebno opisati i koja se često za nikakve novce ne može naći među velikim brandovima.
 Kvaliteta je pojam koji je noćna mora za barebone segment, često je nemoguće unaprijed znati koliko je određeni model kvalitetan dok se ne isproba na određeno vrijeme. UPRAVO IZ TOG RAZLOGA PREPORUČAM MANJE ISKUSNIMA DA POTPUNO ZAOBIĐU BAREBONE SEGMENT ukoliko ne traže extremni model. U najgorem slučaju kod pametnog odabira će platiti tek nekoliko posto više za sličan BRAND name model. No, za one iskusne i nepokolebljive evo par extra savjeta:
 Neki od barebone proizvođača ipak i sami proizvode svoje laptope (čak ih i prodaju drugima da rade svoje barebone brandove) i oni u pravilu imaju modele pristojne kvalitete. Najpoznatiji od njih je ASUS, no on se kao barebone ne prodaje u europi pa ga samo spominjem. Sa liste iz naslova samo MSI radi svoje modele i za njega mogu reći da je kvalitetan (u kućnim okvirima, daleko od poslovne kvalitete koju propagiram) i da se može mjeriti sa kućnim brand name modelima.
 Za Alienware također mogu potvrditi da je kvalitetan. Iako oni modele naručuju od različitih proizvođača (tvornica), oni su elitistički orijentirani, ciljaju na dobro novčano potkovane entuzijaste i ne mogu si priuštiti kvalitativne kikseve. Dakle biraju kvalitetne modele i sve temeljito testiraju. Kao završni touch osim lijepljenja Alienware naljepnica modele i lakiraju u svoje boje.
 Kao i Alienware, dosta ostalih barebone ponuđača također laptope dobavlja od više različitih pravih proizvođača (tvornica), tako da krajnji kupac nikad nezna šta će točno dobiti što je i baza za moju PREPORUKU O IZBJEGAVANJU neiskusnima. To je osjetljivo područje što se tiče kvalitete. Tu se ne govori o razlikama u kvaliteti između kućnih i poslovnih serija nego ponekad o kvaliteti koja je još ponekad niža od kućnih serija BRAND proizvođača (a već to je nivo koji preporučam izbjegavati (u ovom vodiču), a kamoli niže). Dakle oprez. Naravno ima i dobrih modela, ali u tom moru ja jednostavno ne znam bez testiranja koji su to. Mogu samo navesti dobre pojedine primjerke. Npr. Pozitivno su me dojmili neki extremni modeli (posebna kategorija) NexOC-a i Končara.
 Prednosti: Glavna prednost svih barebone laptopa jest da su potpuno konfigurabilni po želji (posljedica toga da naručuju gotove laptope i onda u njih ugrađuju već spomenute procesore, memoriju, hard diskove itd). Dakle taj izbor procesora, memorije itd. je na izboru kupcu, ali ironično u hrvatskoj ta glavna prednost je zakinuta te većina ih nudi već unaprijed fiksne iskonfigurirane modele. Druga prednost je cijena. Nešto su jeftiniji od BRAND name laptopa, ali kao što sam već spomenuo često je preveliki kompromis sa kvalitetom.

IV. BITNE OSOBINE POJEDINIH SKLOPOVA LAPTOPA

1. EKRAN
 Prva podjela je na klasične ekrane (omjer stranica 4/3) i widescreen ekrane (omjer stranica 16/10). Widescreen je svakako budućnost. Nesumnjivo je prirodniji rad na njemu. Također svi multimedijalni sadržaju budućnosti (filmovi, igre itd.) će biti u widescreen formatu (većina ih je već sad widescreen). 4/3 je pred samim izumiranjem. Održava se još na životu jedino iz razloga što neki zaista kvalitetni modeli HP-a i IBM-a imaju još taj omjer ekrana (odnosno ne nude još te modele u widescreen formatu). Ali kao što sam rekao, to neće još dugo trajati. To ne znači da treba izbjegavati te vrhunske modele HP-a i IBM-a, dapače.. Widescreen omjer je prilagođeniji ljudskom vidu zbog same geometrije ljudskog vidnog polja. Može se prosto reći da je ljudsko vidno polje također „widescreen“.

Druga prosta podjela ekrana je na niskorezolucijske i visokorezolucijske. Ovoj podjeli ljudi daju premalo važnosti te malo znaju od detaljima, a moram NAPOMENUTI DA UPRAVO U OVOM GRMU, NE DA LEŽI JEDAN ZEC NEGO CIJELO LEGLO!!“ Iz dva razloga.
 Prvi je sama rezolucija koja je veoma bitna za produktivnost i komfor rada, ali vratit ću se na to kasnije. Drugi konstantno zanemareni razlog o kojem ću sad pričati je kvaliteta ekrana. Visokorezolucijski ekrani su redovito (u 95% slučajeva) bazirani na kvalitetnim LCD matricama (tipa S-IPS i slično), dok su niskorezolucijski redovito bazirani na jeftinoj TN+Film tehnologiji. Kvaliteta same slike (i ako ne računamo rezoluciju) je daleko bolja na pravoj matrici (vjerne boje, veliki kutevi gledanja, vjeran odaziv itd.). Zbog toga je tolika razlika u cijeni između dva naizgled ista modela laptopa (samo što jedan recimo ima visoku rezoluciju ekrana naspram drugog). To je onaj faktor kad ljudi kažu; meni treba laptop među ostalim za Photoshop, bitno mi je da ekran bude dobar za Photoshop. Ali neznanju točno koji laptopi imaju dobru sliku.. Dakle ključ je visoka rezolucija (uz koju redovito ide i kvalitetna slika)
 Još jednu stvar moram napomenuti, a to su glossy premazi (većinom na niskorezolucijskim ekranima). Ti premazi (tehnički u biti nisu premazi, ali radi jednostavnosti neka budu) su po meni marketinški trik, a ne napredak. Naime oni poboljšavaju kontrast i slika izgleda puno „življe“. Ali nuštrb kuta gledanja, dobra slika se dobiva samo izravnim gledanjem u ekran (okomito). Ako se gleda pod velikim kutem slika ponekad može i potpuno nestati. Imaju još jednu lošu osobinu. Površina tih ekrana je (ovisno o proizvođaču) više ili manje refleksivna. Kod jako refleksivnih primjeraka ekran je doslovce kao zrcalo u kojemu se možeš vidjeti. Također smetaju snažni odbljesci svjetla na takvim primjercima (kao na ogledalu). Taj refleksivni sloj se kod raznih proizvođača označava sljedećim imenima: Acer CrystalBrite, Asus ColorShine, DELL TrueLife, Fujitsu-Siemens CrystalView, HP BrightView. Ostali uglavnom imaju naziv GlareType. Izuzet ću SONY i Toshibu. Njihova imena za taj tip ekrana su SONY X-Black i Toshiba TrueBrite. Izuzeo sam ih jer su oni dobro izveli taj posao. Njihove varijante su u biti hibridi između refleksivnih i mat ekrana. Imaju prednosti refleksivnih ekrana, ali ne pate od nedostataka.
 Svima koji kupuju laptop sa refleksivnim ekranom savjetujem im da ga prvo negdje uživo pogledaju (sa upaljenim računalom) jer mnogi ne podnose takav ekran.

Vratimo se na rezoluciju. Navest ću odmah konkretne brojke za razne veličine ekrana.

-krenut ću od najpopularnijih 15.4“ ekrana:
 za taj ekran postoje sljedeće rezolucije: WXGA (1280×800), WXGA+ (1449×900), WSXGA (1680×1050) te WUXGA (1920×1200).
 1680×1050 je idealna rezolucija za 15.4″ ekran. 1920×1200 je prevelika (dobra je samo u okviru CAD/CAM potreba kod već spomenutih ekstremnih prijenosnih radnih stanica), a 1280×800 je neupotrebljiva za ozbiljniju uporabu. 1440×900 je isto dobra, ali ne toliko kolko 1680×1050. Opet napominjem, WXGA (1280×800) ekrani su redovito bazirani na lošim TN+Film matricama te nemaju kvalitetu slike kao ekrani sa ovim ostalim rezolucijama (uz malu digresiju; WUXGA (1920×1200) također imaju trenutno prilično lošu sliku jer već godinama nije izašla nova WUXGA matrica u veličini 15.4“ (sporo se razvijaju jer im je udio na tržištu ekstremno marginalan)).

-dalje ću spomenuti 17“:
 prvo da napomenem da pravila koje navodim vrijede isključivo unutar spomenute veličine ekrana. Rezolucija koja je loša kod jedne veličine ekrana može biti odlična kod druge i obrnuto što ću i pokazati. Kod 17“ postoje 3 rezolucije; WXGA+ (1449×900), WSXGA (1680×1050) te WUXGA (1920×1200). Preporučam zadnje dvije. Obje su dobre, ovisi o preferenciji. Ne mogu dati prednost jednoj od ove dvije jer nije ista situacija kao na 15.4“. Na 15.4“ napomenuo sam da je 1680×1050 idealna. E, na 17“ ta ista rezolucija ima malo manju gustoću nego na 15.4“, a 1920×1200 ima na 17“ veću gustoću nego 1680×1050 na 15.4“. Dakle obje su dobre. Također nema brige o zastarjelosti 1920×1200 matrice, nove generacije takvih 17“ matrica izlaze nonstop. WXGA+ (1440×900) ne preporučam iz istih razloga zašto ne preporučam WXGA (1280×800) na 15.4“. Prvo jer je rezolucija premala, a drugo jer su matrice TN+Film tipa (loše). Više rezolucije na 17“ su kvalitetnijeg tipa

-kad smo kod velikih spomenut ću 19“ i 20“: Imaju zasad samo jednu rezoluciju; 1680×1050. Razlog za tako malu rezoluciju na tako velikom notebook ekranu jest što su takvi noteboci (kao što je već spomenuto) namijenjeni isključivo kao zamjena za stolno računalo i kao takvi se gledaju izdaleka kao i obični monitori (nikad se ne drže u krilu). Znači namijenjeni su za gledanje iz veće udaljenosti od prosječnog laptopa i stog stajališta to je idealna rezolucija za njih.

-15“ klasičan ekran (4/3):
 Postoje XGA (1024×768), SXGA+ (1400×1050) i UXGA (1600×1200). Preporučam 1400×1050, ali nije loš ni 1600×1200. Ponovno, XGA (1024×768) pored male rezolucije kod 15“ imaju i loše matrice
 Rezolucija je stavka koja je bitnija od omjera stranica ekrana. Ako uspoređujemo niskorezolucijski widescreen (16:10) i visokorezolucijski klasični ekran (4/3), moram dati prednost klasičnome. Produktivnost je mnogo veća na takvom ekranu. U svim aplikacijama je puno ugodnije raditi. Uveliko je smanjeno scrolanje i konstanto premještanje prozora

-14“ widescreen
 Postoje WXGA (1280×800) i WXGA+ (1449×900). Već stara priča, preporučam 1440×900. Oni također imaju kvalitetne matrice. WXGA (1280×800) imaju većinom loše TN+Film matrice

-13.3“, 12“ i manje:
 Neću obrazlagati jer ovdje nema nikakvog izbora. U 95% slučajeva takvi notebooci imaju WXGA (1280×800) ekrane što je i najbolja mjera za tu veličinu.

2. PROCESOR
 Najveća dvojba ove kategorije je obično Intel protiv AMD-a. Svi su čuli da je Intel odličan za notebooke i tu nemaju sumnje, a za AMD su većinom čuli dvojake priče (ponegdje su čuli da je očajan, a ponegdje da je odličan).
 Istina je da ako uzmemo najnoviju generaciju i intelovih (CoreDUO, Core2DUO) te AMD-ovih (Turion X2) procesora, oba su potpuno zadovoljavajući. Nema smisla izbjegavati AMD jer po podržanim tehnologijama ovi novi procesori AMD-a i Intela su više-manje isti. Razlika je samo u performansama i potrošnji energije (i to mala razlika)
 Razlika u performansma između Intel CoreDUO preocesora je AMD TurionX2 procesora je premala da bi to bio prevažuči faktor u odabiru modela.
 Ovo su odnosi:
 Na istoj frekvenciji CoreDUO (Yonah jezgra) je brži cca 14-15% od AMD TurionaX2 (kumulativno (ponegdje je još brži, a ponegdje je i sporiji od amd-a)). Dalje, na istoj frekvenciji Core2DUO (Merom jezgra) je brži cca 17-18% od AMD TurionaX2 (također kumulativno).
 Znači ako uzmemo dva modela na istoj frekvenciji, recimo AMD TurionX2 TL-52 (1,6ghz) i Intel CoreDUO T2300 (1,6ghz) to je ta razlika. Ali uzmimo npr sljedeći jači AMD model TL-56 (1,8ghz) i već se ta razlika istopila.
 Ne mogu se te kategorije uspoređivati apsolutno, trebaju se uspoređivati relativno u odnosu na cijeni. Nesumnjivo je npr Core2DUO najbolji, ali je otprilike tolko skuplji kojlko je bolji. I to samo kad uspoređujemo procesore iste frekvencije, a postoje puno raznih frekvencija. Dakle sve je relativno

Ono što želim napomenuti; To nije najbitniji kriterij kod odabira laptopa, ima puno važnijih kriterija. Svi MOBILNI dvojezgreni procesori bilo od Intela bilo od AMD-a su odlični, odnosno zadovoljavajući..

3. GRAFIČKA – NAJVEĆI POTROŠAČ
 -ukoliko ne kupujete laptop primarno za igranje, nema smisla inzistirati na najjačoj grafičkoj kartici. Time si radite više štete nego koristi. Da objasnim.. Uzet ću za primjer 15.4″ veličinu laptopa jer su ti najpopularniji; U tom formatu najjače grafičke kartice su trenutno od NVidie Gforce 7600 (7700) i od Ati-a Radeon x1600 (x1700).

natuknica (19.7.2007):
 -kao što sam najavio došlo je do smjene generacija grafičkih čipova, svi sad podržavaju DX10 standard. U 15.4″ najjače grafičke kartice su Nvidia Geforce 8600M te Ati radeon HD2600.

Te najjače grafičke kartice u 15.4″ formatu su veliki potrošač struje i najveći izvor zagrijavanja (na razini sa glavnim dvojezgrenim procesorima). To povlači za sobom tri negativne stvari: I.) veće zagrijavanje. Dno laptopa i naslon za dlanove mogu postati poprilično vrući. II.) povezano sa prvim, veću buku. Jer se ventilator mora brže vrtjeti da bi disipirao tu toplinu. U biti u laptopima sa najjačim grafičkim karticama su redovito dva ventilatora. Jedan za procesor i drugi za grafičku. III.) osjetno smanjenje trajanja baterije, ponekad i do 50% u odnosu na slabije grafičke u istom modelu.

Konkretno preporučam sljedeće. Ukoliko vam igre nisu primarne, ali svejedno se mislite ponekad poigrati, ne želite ga grafička bude slaba karika kod notebooka, onda preporučam grafičku koja je za jedan nivo slabija od najjače. Po mojem mišljenju to je optimum. Trenutno kod 15.4″ laptopa, jednu razinu slabije grafičke su sljedeće: nvidia geforce 7400 i Ati radeon x1400 (x1450). To je samo trenutno stanje (kao i sa najjačim grafičkima), s vremenom će ih zamjeniti potpuno nova generacija grafičkih procesora pa to treba imati na umu.

natuknica (19.7.2007):
 -kao što sam najavio došlo je do smjene generacija grafičkih čipova, svi sad podržavaju DX10 standard. U 15.4″ za jednu razinu slabije grafičke se sad podrazumjevaju Nvidia Geforce 8400M te Ati radeon HD2400.

S jednom razinom slabijih grafičkih kartica se dobivaju mnoge beneficije. Laptop se nikad ne užari (čak je moguće igrati igre u krilu). Smanjena je buka. U 2D modu laptop je većinu vremena nečujan, umjereno je bučan samo u 3D-u (takvim modelima je najčešće dostatan samo jedan ventilator). Baterija može trajati puno duže, i do 5-6h na određenim modelima. Naravno 3D grafička snaga je time smanjena, ali još uvjek je dostatna za bilo koju najmoderniju igru (iako u najzahtjevnijima sad treba smanjiti rezoluciju i detalje). Također 3D snaga je potpuno dostatana za 3D Aero sučelje nove Windows VISTE.
 Dakle bitno je znati da najjača grafička kartice nije defacto najbolje rješenje, da je to svojevrstan kompromis. Iako će mnogi pretrpjeti sve nedostatke samo da imaju najjaču grafičku, većina ljudi će ipak profitirati ako ozbiljno uzmu na razmatranje ovo poglavlje o grafičkim podsustavima.

-integrirane grafičke i dijeljenje memorije: Prvo da navedem slučajeve integracije: 1. grafička je integrirana u chipsetu, memorija se kompletno dijeli sa glavnom memorijom. Dakle grafička i chipset su u istom čipu. Memorija se alocira iz glavne memorije, kolko grafički čip uzme tolko procesor ima manje. Ta alokacija je dinamička. U većini vremena procesor ima na raspolaganju 99% količine RAM memorije.
 2. grafička je integrirana u chipsetu, memorija je odvojena (to rješenje je nekad bilo češće u vrijeme sporih DDR1 memorija. Danas kad je glavna memorija brzog tipa (DDR2 667mhz, uskoro i DDR2 800mhz) to se više ne koristi)
 3. grafička je odvojena, ali se memorija kompletno dijeli sa glavnom. Ovo se koristi ponegdje i ima smisla. Naime memorije slabijih grafičkih kartica u laptopima ionako ne prelaze 1000mhz tako da je 667mhz glavne memorije (i 800mhz uskoro) dobar kompromis.

Dakle gledajte o kojem je slučaju riječ. Izraz “Shared memory” kod specifikacija grafičke kartice ne mora uvjek značiti integriranu grafičku karticu.

-da rasčistim još jednu čestu zabludu: Integrirana grafička kartica (u chipsetu) je arhitekturno ista kao i najjače grafičke kartice samo ima puno manju sirovu snagu. Dakle ima iste mogućnosti, iste 3D extenzije i istu kvalitetu slike. U 2D modu nema apsolutno nikakve razlike. Jedina razlika je u 3D modu (99% slučajeva to su igre) i tu je jedina razlika u brzini izvođenja (broju sličica po sekundi). Kvaliteta slike u 3D-u je ista kao i kod najjačih grafičkih kartica.
 Neki ljudi apsolutno nikad ne pokreću igre na laptopima i za njih su u biti integrirane grafičke kartice idealne. Dobiju još malo manje zagrijavanje i još malo veće trajanje baterije nego kod grafičkih kartica za jednu razinu slabijih od najjačih (one koje sam preporučio). Zbog toga ima toliko laptopa na tržištu sa integriranim grafičkim karticama.. I to se neće promjeniti u budućnosti, samo će integrirana grafika postajati sve jača i jača, kao što je i do sad bio slučaj. Naime današnja integrirana grafika je iste snage kao i najjača odvojena grafika od prije nekoliko godina i tako će ponovno biti. To je vječni krug..

-dijeljenje memorije sa glavnom memorijom kod odvojenih grafičkih kartica:
 99% odvojenih grafičkih kartica (uključujući i najjače) ipak u nekoj mjeri dijele memoriju sa glavnom. Ovo se direktno nastavlja na treći slučaj integracije (grafika posebna, memorija potpuno dijeljena). Kod NVidie se to zove TC (TurboCache), a kod ATi-a se to zove HM (HyperMemory), ista stvar samo drugo ime. Sustav radi na sljedećim principu: grafička ima određenu količinu stvarne odvojene memorije (32MB, 64MB, 128MB, 256MB..) ostatak uzima od glavne memorije. Dakle ako recimo piše u specifikacijama laptopa: 256MB HyperMemory to znači da je ukupna količina memorije koju grafička može upotri***iti 256MB, ali to ništa ne govori o činjenici koji dio memorije od toga se stvaran (dediciran), a koji dio je dijeljen od glavne memorije. Najčešće je pola-pola, dakle u ovom primjeru 128MB dedicirane i 128MB uzima od glavne memorije, ali ne mora biti. Može biti bilo koja kombinacija (32MB dedicirano, 224MB dijeljeno; 64MB dedicirano, 192MB dijeljeno, itd). Dakle na to obratiti pažnju kod gledanja specifikacija grafičkih kartica. U biti nije tako komplicirano; ako kod količine memorije piše sufix TC (TurboCache) ili HM (HyperMemory) onda je količina dedicirane memorije manja od tog broja i treba detaljnije pogledati o kojem je odnosu riječ. Ako ne piše taj sufix onda je navedena stvarna količina dedicirane memorije i “TC” i “HM” količine su veće od navedenog broja (obično duplo).
 No kao što sam već naveo kod integrirane grafike to dijeljene memorije uopće nije loša stvar. “TC” i “HM” su pametne, dobrodošle tehnologije i samo pomažu u 3D modu (nemaju negativnih strana). Razlog tome sam isto već naveo; naime glavna memorija današnjih laptopa je veoma brza, malo zaostaje za brzinom grafičkih dediciranih memorija tako da se može lijepo iskoristiti (i taj odnos će biti i u budućnosti).

NVidia Power Mizer i ATi PowerPlay (managment uštede energije kod grafičkih kartica): – to ću opisati naknadno, zasad je dovoljno znati sljedeće: kad se igrate aktivirajte opciju maksimalne performanse, kad se ne igrate aktivirajte opciju maksimalna ušteda energije. Bez obzira jel laptop uključen u struju ili je na bateriji

Grafička kartica u laptopima NIJE NADOGRADIVA! Odvojena grafička u laptopu ne dolazi kao modul (poput AGP ili PCIexperss grafičkih kartica) već je grafički čip (recimo Radeon HD2600) zalemljen izravno na matičnu ploču. Isto tako su zalemljeni i memorijski grafički čipovi. To vrijedi u 99% slučajeva
 Postoji MXM (Mobile PCI Express Module) inicijativa od nvidie. Ali ona nije zaživjela kako spada. U praksi se samo ponegdje koristi u varijanti MXM III (verzija III je za najjače 17″, 19″ i 20″ laptope). I to je onaj 1% koji sam spomenuo. Ista inicijativa postoji i od ATi-a i u njihovoj izvedbi zove se “Axiom”, ali sa istim uspjehom kao i kod NVidie

4. Baterija
1. trajanje baterije koje proizvođač navodi je zaista moguće, ali samo u laboratorijskim uvjetima (gdje je najbitnija temperatura baterije..). Ti testovi se provode na modelu laptopa sa najslabijom mogućom konfiguracijom, ekran zatamnjen na minimum (izvađen optički uređaj ako je modularan), isključene su sve bežične tehnologije, svi sklopovi koji imaju neki vid uštede energije su stavljeni na minimum (grafička, procesor..). Dakle to je više manje beskoristan podatak u praksi, ali da znate od kud taj broj.

2. u realnosti se možete približiti na cca 70-80% tvornički deklarirane dužine trajanja, ali opet u ekstremnim uvjetima: ekran max. zatamnjen, isključene bežične tehnologije, grafička i procesor na minimumu, lagano opterećenje (recimo tipkanje u wordu).

3. laptop baterija je sastavljena od elektro-kemijskih ćelija. Čim više tih ćelija ima to će (uz određene uvjete) biti jača baterija. Baterije dolaze u sljedećim veličinama: 3ćelije, 4 ćelije, 6ćelija, 8ćelija, 9ćelija (do 15.4″ veličine laptopa, kod 17″, 19″, 20″ mogu biti i 12ćelija i više). Svaki model laptopa u pravilu može primiti baterije sa različitim brojem ćelija (obično se uparuju slabiji jeftiniji modeli sa slabijim baterijama i skuplji sa jačim, ponekad je moguć i izbor tako da na to treba obratiti pozornost.
 -jedino pravo mjerilo za kapacitet baterije je jedinica Wh (Watt sat). Broj ćelija je samo okvir, jer je bitno kakve su te ćelije. Često kod baterije stoji samo oznaka o broju ćelija. Također često stoji recimo broj ćelija i jačina baterije izražena u mAh (mili amper sat). Rijeđe uz ta dva podatka stoji i voltaža na kojoj radi baterija (kreće se od cca 10V do cca 15V), a to je veoma bitno jer zbog različite voltaže jedna baterija može imati i 50% veći kapacitet od druge, a da su iste jačine. Kad imamo mili aper sate i voltažu onda jednostavno možemo dobiti kapacitet da pomnožimo te dvije vrijednosti. Pošto je poslije množenja kapacitet izražen u mWh (mili watt sat), treba još podijeliti sa 1000 da se dobiju Wh (watt sati). Srećom sve više proizvođača prepoznaje neuniformnost dosadašnjih oznaka pa daju sad oznake u Wh (apple, dell, sony, asus, fsc…)

4. tipovi elektrokemijskih baterija koje se koriste kod laptopa: -nikal kadmijeve (NiCd) – više se ne koriste (jeftine su, ali imaju malu gustoću pakiranja energije i pate od memorijskog efekta)
 -litij ionske (Li-Ion) – najčešće danas korištene. (imaju veliku gustoću pakiranja energije i ne pate od memorijskog efekta)
 -litij polimerne (Li-Polimer) – koriste se kod nekih egzotičnih i naprednih modela (apple npr.). Imaju sitnicu manju gustoću pakiranja energije od Li-Ion baterija, ali uz brojne druge prednosti od kojih je najveća proizvoljan oblik baterije (baterija teoretski može ispuniti svaku šupljinu unutar laptopa)
 -sve baterije se tim više UNIŠTAVAJU što se više KORISTE i PRAZNE. Pošto više nema baterija koje pate od memorijskog efekta, NEMA POTREBE ZA NAMJERNIM POTPUNIM PRAŽNJENJEM BATERIJA (to je štetno za bateriju)

5. konkretno kod kupovine:
 -snaga grafičke i trajanje baterije su obrnuto proporcionalne veličine (objašnjeno kod grafičkih kartica)
 -svi punokrvni poslovni laptopi imaju modularan optički uređaj koncipiran tako da se može sa dva prsta jedne ruke izvaditi za par sekundi. Svi koji to imaju imaju i mugućnost kupnje dodatne modular bay baterije (obično 6 ćelija) koja se može tada staviti umjesto optičkog uređaja. Na taj način se u potrebnim situacijama znatno poveća autonomija laptopa bez povećanja fizičkih dimenzija samog laptopa.
 -ako znate vrijeme koje vam je potrebno da vaš budući laptop radi na bateriji, TADA KOD KUPNJE TRAŽITE LAPTOP KOJI IMA 50% VEĆU TVORNIČKI DEKLARIRANU AUTONOMIJU OD ONE KOJU STVARNO TREBATE. U realnosti će se to svesti na vašu brojku i tim kriterijem ste više manje sve pokrili šta trebate znati i paziti kod laptop baterije..

6. savjeti za produljenje trajanja baterije (poredani po učinku)
 -smanjiti svjetlinu ekrana (ekran je ogroman žderač baterije)
 -isključiti AERO sučelje kod VISTE
 -grafičku staviti u mod najmanje potrošnje (ATI PowerPLAY, Nvidia PowerMIZER)
 -provjeriti dal se CPU ispravno dinamički skalira (dal automatski smanjuje brinu kad nema opterečenja) -isključiti WWAN
 -isključiti WLAN
 -isključiti bluetooth -pravilno podesiti napredne opcije u VISTA mobility centru
 -očistiti operativni sistem od nepotrebnih pozadinskih procesa

5. BEŽIČNE TEHNOLOGIJE
 Isključivo ću pričati o bežičnim tehnologijama koje se ugrađuju u sam laptop (u obliku čipa i interne antene). Potrebno je napomenuti da se sve ove tehnologije koje ću navesti mogu naknadno dodati putem vanjskih proširenja (USB, PCMICIA, Express Card, Serijski port), ali najčešće tada laptop puno gubi na praktičnosti. Dakle potrebno je imati na umu sa se sve sljedeće tehnologije mogu dobiti već integrirane u laptop. Dakle kome su potrebne određene bežične tehnologije neka u početku uzme laptop koji ih ima već integrirane jer se naknadnim vansjkim proširivanjem puno gubi na praktičnosti.
 Također postoje i neke specijalizirane bežične tehnologije koje se ne ugrađuju u laptop nego ih je moguće koristiti samo putem vanjskih proširenja, ali o njima neću govoriti. Također zastarjele bežične tehnologije puput infracrvene veze (u poptunosti ju je zamijenio Bluetooth) i sl. neću spominjati
 -popis bežičnih tehnologija koje se ugrađuju laptope i opis svake:

1. WLAN (Wireless Local Area Network)
 - bežična zamjena za LAN. Radio veza srednjeg dometa, srednje propustnosti i srednjeg utroška energije. U praksi obično služi za povezivanje laptopa na mrežu unutar zgrada, specifičnije najćešće služi za bežični pristup internetu. Veoma korisno, nikako ne preporučam laptop bez njega

2. Bluetooth
 -radio veza malog dometa i male propustnosti. Ali istodobno to je radio veza koja radi na iznimno niskoj energetskoj razini, odnosno Bluetooth uređaji troše iznimno malo energije (5-100 puta manje nego slične bežične veze). Uređaji dolaze u tri varijante:
 Class 1 (velika potrošnja, veliki domet (100m))
 Class 2 (srednja potrošnja, srednji domet (10m))
 Class 3 (mala potrošnja, mali domet (1m))
 Bluetooth čipovi ugrađeni u laptop mogu komunicirati sa sve tri klase uređaja.
 Bluetooth je po meni iznimno korisna veza i smatram da bi ga svaki laptop trebao imati ugrađen.
 Također svaki laptop bi trebao imati i Bluetooth miš. 99% korisnika laptopa uz laptop koriste i neku vrstu miša. Najčešće su to žičani ili bežični sa USB dongle-om. Bluetooth miš rješava više problema; daje potupnu bežičnost (nema nikakvih adaptera) i omogućava puno dulje trajanje baterija miša. Kod najnovih primjeraka Bluetooth miševa nema nikakvih nedostataka u odnosu na žičane primjerke (nema laga niti nestabilnosti veze). Značajke tih najnovijih bluetooth miševa su laserska tehnologija čitanja i 2.0 varijanta bluetooth bežične veze (potreban i laptop sa 2.0 varijantom bluetooth čipa

ostale najčešće primjene Bluetootha kod laptopa:
 -povezivanje Bluetooth tastatura i igraćih periferija
 -komuniciranje sa Bluetooth komunikacijskim headsetovima
 -slušanje glazbe sa Bluetooh STEREO audio slušalicama (potreban 2.0 standard)
 -povezivanje Bluetooth kompatibilnih mobitela
 -povezivanje Bluetooth kompatibilnih printera
 -povezivanje Bluetooth kompatibilnih digitalnih fotoaparata
 -itd.

3. WWAN (Wireless Wide Area Network)
 - radio veza velikog dometa, male propustnosti i malog utroška energije.
 To je radio veza koja je proizašla iz svijeta mobitela. Može biti bazirana na 2G (primjerice GPRS) ili 3G standardu (primjerice UMTS) te njihovim bezbrojnim podstandardima i varijacijama (HSCSD, HSDPA, EDGE, HSUPA, HSOPA itd.)
 U budućnosti će biti bazirana na 4G standardu.
 Današnji WWAN moduli koji se ugrađuju u laptope su 3G generacije (ali istodobno podržavaju i 2G načine komunikacije).
 Način uporabe je isti kao i kod mobitela. U laptop se umetne SIM katrica, a uslugu prijenosa podataka pruža mobilni operater.
 Koristi se najčešće kao pristup interentu, i u tom pitanju je veoma konkurentan. U najnovijoj HSDPA varijanti poržava veze do brzine 7.2Mbit/s, dakle brzinski je konkurentan ADSL-u, samo što je ova veza dostupna u pokretu i to bilo gdje..
 WWAN preporučam svima kojim je potreban internet u pokretu.
 Druga varijanta je kupnja naprednog mobitela koji podržava 3G i bluetooth te možda i WLAN. Tada se mogu laptop i mobitel povezati putem Bluetootha ili WLANA, a mobitel se putem 3G-a spoji na internet. Efektivno tada laptop ima vezu na internet.
 Jedan nedostatak tog rješenja jest što tada mobitel nije dostupan za razgovor (zauzet je) što nekim poslovnim korisnicima ne odgovora.
 Drugi nedostatak tog rješenja jest da je za maximalno iskorištenje 3G veze potrebno povezivanje laptopa i mobitela sa WLAN-om jer je maximalna teoretska propustnost Bluetootha (v2.0) 3.0Mbit/s (u praksi osjetno manje) što je nedostatno za najbrže 3G veze. Ali ako mobitel ima i WLAN, onda nema problema

Postoji kod laptopa još jedna namjena WWAN sklopa koji će do izražaja doći tek u bližoj budućnosti. Naime DVB-H podstandard omogućava prijem digitalne televizije preko 3G standarda komunikacije. Dakle ako laptop ima ugrađen WWAN sklop te DVB-H tuner, moguće je gledati i snimati digitalnu televiziju bez ikakvih dodatnih antena i dodataka

4. GPS (Global Positioning System)
 - radio veza iznimno velikog dometa i male propustnosti. Od svih ostalih radijskih veza koje se ugrađuju u laptope ova se razlikuje po tome što je jednosmjerna (od satelita do GPS prijamnika). Dakle GPS sklop je samo prijamnik (receiver), ne omogućuje slanje signala. Služi za pozicioniranje i navigaciju. Trenutno ima malo laptopa sa već ugrađenim GPS sklopom, ali pošto je GPS čip iznimno mali i jeftin (uskoro manje od 1USD) bit će ugrađivan sve češće i češće.
 GPS funkcionalnost je već integrirana u najnovijim WWAN modulima

Bliža budućnost:
 -očekuje se integracija sljedećih bežićnih radijskih sklopova:
1. WiMAX (ponegdje i WMAN – Wireless Metropolitan Area Network)
 - radijska veza srednjeg do velikog dometa, male do srednje propustnosti i srednjeg utroška energije.
 WiMAX je po svemu na pola puta između WLAN-a i WWAN-a i kao takav je pitanje dal će uopće zaživjeti, pogotovo na mobilnim uređajima.Ako bude ekonomski isplativo bit će karika između WLAN-a i WWAN-a. Ako ne bude, efektivno će ta karika biti sljedeća generacija WWAN-a (4G).
 Ako bude zaživio svakako će biti integriran u laptope i služit će istoj namjeni kao i danas WWAN, samo sa većom propustnosti (do 75Mbit)

2. WUSB (Wireless USB, UWB – Ultra Wide Band)
 - radijska veza malog dometa, velike propustosti i velikog utroška energije.
 WUSB način povezivanja je baziran na UWB komunikacijskom standardu. Na tom standardu ima još tehnologija, ali WUSB je najvažniji za laptope.
 -namjenjen za bežično povezivanje sijaset periferija (WUSB bežični hard diskovi, bežične video kamere, bežični skeneri i printeri, bežični zvučnici, bežični multimedijalni playeri itd. Uglavnom svugdje gdje se danas koristi USB veza moguća je i primjena bežične WUSB veze) -natuknica (19.7.2007) – UWB je već ugrađen u najnoviji Lenovo T61p

Dalja budućnost:
 danas postoji puno lijepih i korisnih bežičnih radio tehnologija, ali u praksi što se tiče laptopa veliki je nedostatak što je za svaku od tih bežičnih tehnologija potreban poseban radio čip i posebna antena (svaki od tih određenih čipova podržava mali određeni opseg unutar radijskog spektra koji je potreban za određenu tehnologiju). Svaki od tih sklopova zauzima određeni prostor u laptopu, a broj tih radijskih tehnologija bi se u bližoj budućnosti mogao popeti i do 10kom što bi zaista kompliciralo izvedbu. Da ne pričamo o veličini, težini i cijeni.
 Srećom to se neće dogoditi. Upravo su u razvoju univerzali radio čipovi. Tzv. softverski bazirani radio koji može pokriti puno veći spektar frekvencija. Time će se sve postojeće radio tehnologije (i buduće) objediniti jednim čipom.
 Ta integracija se očekuje u budućih 3-5 godina

V. OSTALO

OPERATIVNI SISTEM, WINDOWS VISTA KOMPATIBILNOST I PRAVILA BESPLATNE NADOGRADNJE

osnovne natuknice, kasnije ću oblikovati:
 -izgleda je je Microsoft uspio dobro optimizirati Aero sučelje nove Windows Viste. Prema testovima, najjača verzija sučelja (hardverski akcelerirani AERO GLASS (tzv. 3D sučelje)) radi i na najslabijim integriranim modernim grafičkim karticama. Dakle tu podrazumjevamo i flip 3D i transparentnost prozora itd, sve efekte najjače 3D akcelerirane GLASS verzije Aero sučelja. U praksi to znači da je Aero GLASS sučelje nove Windows Viste moguće pokrenuti na bilo kojem notebooku nove generacije. Nezavisno jel ima posebnu ili integriranu grafičku. Tu se podrazumjeva i zloglasna Intelova i950GMA integrirana grafička koja je poznata po očajnim 3D performansama. Dvije preostale najčešće korištene integrirane grafičke kartice kod notebooka su nVidia GeForce 7100 ATi Xpress 1250i na njima također AERO GLASS radi odlično. Dakle nema više dileme, bilo koji novi notebook je dobar za Windows Vistu…

-natuknica (19.7.2007)
 Izgleda da ipak treba grafička srednje snage (GF 8400 ili ATI HD2400) za potpuno glatku vrtnju AERO GLASS sučelja (radi i na integriranim, ali se korisnici žale na “štucanje”)

Ostali hardverski zahtjevi Windows Viste:
 -memorija, iako grafička kartica nije problem, memorija jest. Iako se Vista može instalirati i sa 512MB radne memorije to nikome ne preporučam. Min je 1gb za osnovno korištenje (word, surfanje, web, glazba, video..). Ako će se nešto zahtjevnije raditi na računalu (tablice, grafika, audio-video obrada, 3D igre itd..) onda bi trebalo 2GB memorije. Za najnapredije korisnike (profesionalni programi, veliki streemovi podataka, baze, najzahtjevnije igre, teški multitasking) poželjno je 4GB memorije.
 -ostali hardverski zahtjevi pored memorije su nebitni jer ih svaki moderni laptop nadilazi

Mističnih 64 bita:
 -sve verzije Viste (relevantne su Home BASIC, Home Premium, Business, Ultimate) dolaze u dvije podverzije: 32bita i 64bita. 32-bitna se može instalirati na bilo koji laptop bez obzira jel procesor od laptopa 32-bitni ili 64-bitni. 64-bitna verzija se može instalirati samo na laptop sa 64-bitnim procesorom. 90% ljudi će na početku imati instaliranu 32-bitnu verziju (zbog nedostatka drivera i nekompatibilnosti sa mnogim aplikacijma i igrama).
 -64-bitni procesori za laptope su sljedeći:
 AMD Sempron64
 AMD Turion
 AMD Turion X2
 Intel Core2Duo
 -svi ostali procesori za laptope su 32-bitni

Verzije Viste:
 već sam napomenuo koje su relevantne verzije Viste. Relevantne su zato jer će te verzije na europskom tržištu dolaziti kao OEM predinstalirane na laptope.
 Da ponovim verzije:
 -Home BASIC
 -Home Premium
 -Business
 -Ultimate
 Bitno je još znati, odnosno mnoge će zanimati da osnovna verzija Viste (Home BASIC) ne sadrži spomenuto razvikano 3D Aero GLASS sučelje. Home basic podržava samo klasično sučelje poput WindowsXP-a
 -službene Vista stranice sa popisom razlika među verzijama:

http://www.microsoft.com/windowsvist…s/default.mspx

Svaka VISTA licenca podržava instalaciju 32-bitne i 64 bitne inačice. U 95% slučajeva sa laptopom se dobiva 32-bitna inačica. U slučaju da korisnik želi legalno instalirati 64 bitnu inačicu te VISTE samo treba od microsofta zatražiti instalacijski medij (VISTA OEM x64), dobit će ga besplatno (samo će morati platiti poštanske troškove)