Negde sam pročitao da principi počinju tamo gde racio prestaje da važi.
Ipak, malo se mešaju ili iz kontesta vade neke stvari koje u suštini i jesu iste, ali i različite zahvaljujući masi drugih faktora.
Krađa fotografija od strane medija - Mediji u Srbiji, kao i svuda, imaju cilj da zarađuju. Takođe, kod nas je posebno izražen i cilj da shodno svojim potrebama utiču na javno mnjenje, političku situaciju i sl. Iza svega stoji korist, što materijalna, što uticajna. Shodno tome nema opravdanja da fotograf bude preskočen u raspodeli te koristi. Upotreba fotografija, bez znanja autora, je čista krađa u kojoj se neko direktno okoristio
Krađa software-a - Zloupotreba intelektualne svojine, u ovom slučaju software-a, takođe je čista krađa. Ukoliko se software koristi u firmama, pravnim licima, ili na bilo koji drugi način za ostvarivanje direktne materijalne koristi, tu nema nikakve dileme. S druge strane Balkan je područje (kao i mnoga druga) gde su nas naša lenjost, ludost, pojedinačni domaći ali i tuđi interesi doveli u situaciju da je kupovina software-a misaona imenica. Racio mi govori da princip kako se i ovde radi o krađi (što i jeste) vodi do toga da je software na ispravan način dostupan jedino uskoj imućnoj populaciji ili pravnim licima. To dalje vodi do toga da bi smo evoluirali u kompjuterski nepismenu naciju, držeći se ispravnih principa, odnosno milioni mladih bi izgubili bilo kakvu mogućnost da postignu nešto u životu. Ovde ipak većina roditelja deci ne može često da priušti ni sladoled, a kamo li tamo neki Photoshop
Moja 2 evro centa