Prikaži poruke

Ovaj odeljak vam dozvoljava da vidite sve poruke ovog člana. Imajte na umu da možete da vidite samo poruke iz onih oblasti kojima imate pristup.


Teme - StORM48

Stranice: [1] 2 3 4 5 ... 11
1
MILC fotoaparati / Fuji X-T4, Test
« poslato: Septembar 18, 2020, 12:36:01 posle podne »
 



TIMELINE

Posle turbulentnih godina od predstavljanja prvog člana X sistema, mnogo osporavanja usled loše softverske podloge i nastojanja da se nametne kao ravnopravan takmac postojećim igračima na tržištu, Fujifilm je konačno došao u poziciju da može da uspori tempo i zadrži se na utabanim stazama, čije je nastajanje mukotrpno platio, razvojem koji svakako nije bio jeftin, a bio je dodatno opterećen insistiranjem na nesvakidašnjem dizajnu.

X-T4 je prvi iz serije, koji je u startu prepoznat prema svojim kapacitetima i koji neće imati teret dokazivanja u oštroj konkurenciji. Bukagije, koje je Fujifilm sebi obezbedio, odbacivši bilo kakvu ideju uvođenja 35mm senzora u svoju ponudu, učinila je igru nešto težom u samom startu. Međutim, praksa je pokazala da ova poslovna politika nije bila toliko bezumna, koliko je možda delovala u svom začetku. Razlozi za to se kriju u činjenici da je zasićeno tržište aparata sa senzorom punog formata, više sklono traćenju resursa, nego obezbeđivanju primata.

Nasuprot tome stoji skromnije, ali bitno živopisnije tržište APS-C modela, u kojem obitava i celokupan X sistem. X-T4 je etabliran kao najvažniji model u okviru tog sistema. Radi se o aparatu koji kombinuje superiorne elemente u okviru brenda i nudi ih u integralnom obliku, maksimalno lišenom uslovljavanja i ograničenja, najčešće nametnutih u nižim klasama. Takođe, iako deli cenovni rang sa X-Pro3, ciljne grupe su im dijametralno različite, gde X-T4 dominira onom koja od aparata očekuje beskompromisne performanse, uz što manja ergonomska ograničenja.

Retro momenat ostaje okosnica dizajna, ali se primećuje da Fujifilm sve manje insistira na isključivom potenciranju baš takvih komandi i dozvoljava ograničenu, ali sve efikasniju „digitalizaciju komandi, što u konačici – dovodi do bitno bolje ergonomije.

Ono što mnogima prvo privuče pažnju, senzor, ovaj put je skinut s liste unapređenja, što ne mora nužno biti uzeto kao nedostatak. Najzad, senzor u Fujifilm aparatima nikad nije bio problematična stavka, te je i sad svu pažnju moguće usmeriti na neke druge aspekte funkcionisanja. Koliko je ceo recept zreo i otporan na eventualne nedostatke, pokušaćemo da dokučimo u nastavku testa.

 



SPECIFIKACIJE

Simbolične generacijske razlike su u principu nepoželjne. Potencijalni kupci teže ka tome da za svoj novac dobiju što više, a unapređenja koja je potrebno tražiti u tabelama, obično ne sugerišu da je proizvođač imao ozbiljne planove:
 

Tehničke karakteristike: Fuji X-T4 u poređenju sa prethodnikom

X-T4, bez obzira na tek sporadične promene, ima dovoljno argumenata da vas ubedi da je čak i tranzicija sa X-T3 vredna ulaganja. Naravno, isplativost zavisi od ličnih afiniteta, ali je teško odoleti takvim pikanterijama kakva je integrisana stabilizacija na nivou senzora, brži rafal, obrtni displej ili veća baterija. Nisu promene limitirane samo na ove stavke, ali su one najatraktivnije. Određena unapređenja su izvedena i na nivou video zapisa (istina, dosta stidljivo) i u softverskom segmentu generalno.


PAKOVANJE

Fuji X-T4 se nudi u dve varijante i dve vrste pakovanja. Samo telo može biti u crnom ili srebrnom finišu (metalni delovi oplate), dok pakovanje može podrazumevati samo telo ili sa kit objektivom. Mi smo na testu imali crno telo u kit varijanti. Pakovanje je standardno za Fuji. U diskretnu, mat crnu kutiju, gotovo kockastih proporcija, smešteno je sve ono na šta smo navikli kada je Fuji X sistem u pitanju:


Fuji X-T4, sadržaj kit pakovanja sa Fujinon XF 18-55mm f/2.8-4R LM OIS objektivom

Sadržaj kit pakovanja, osim tela i poklopca bajoneta, podrazumeva zaštitni poklopac papučice blica, široki rameni kaiš, poklopac PC-sync konektora, USB-C/3.5mm stereo adapter za slušalice, NP-W235 bateriju i AC-5VJ adapter sa pridruženim USB kablom za punjenje. Primećujemo da aparat sada stiže sa već montiranim trouglastim alkama za montažu ramenog kaiša, te je samim tim izostavljen i naročit alat za njihovu montažu ili uklanjanje. Kožne manžetne su takođe već montirane, mada bismo bili srećniji da je primenjeno rešenje kao kod Nikon DSLR-ova, gde je alkama fizički limitirana pokretljivost, tako da ni u kom slučaju ne mogu fizički dodirnuti, pa samim tim ni oštetiti telo.

Tu je, naravno, i kit objektiv, dobro poznati Fujinon XF 18-55mm f/2.8-4R LM OIS. Fujifilm X-T4 je jedan od retkih modela koji danas stižu sa štampanim uputstvom, ali je to slaba uteha, s obzirom da su neki drugi standardni elementi zakinuti. Pre svih – namenski punjač koji je, po uzoru na mnoge druge MILC modele, izostavljen u korist direktnog punjenja posredstvom samog tela, dok je baterija u njemu. U prethodnim recenzijama smo obećali da ćemo čvrsto ostati na liniji kritike ove prakse, pa to ovom prilikom i činimo.

U skladu sa trudom koji neki proizvođači ulažu u pogledu poštovanja logike (ali i džepa svojih kupaca), smatramo da je dovoljno samo prekopirati pređašnju konstataciju:

Virus bespoštedne i najčešće potpuno nelogične, nesvrsishodne i krajnje iritirajuće štednje, preti da se raširi na apsolutno sve frontove tehnike. Bezumna i neobjašnjiva ideja da jedan punjač može činiti nekakvu merljivu razliku u smislu profita, teško može parirati očitom i neizbežno gorkom ukusu koji, uz već očekivan marketinški kontra-efekat, ne ostavlja mnogo mesta racionalnoj analizi. Svaki pokušaj da ovakav potez racionalno objasnimo, završio se neslavno. Činjenica je da punjenje na ovaj krajnje diskutabilan način, neizostavno prolongira vreme između dva fotografisanja – prvo, zato što je punjenje sa standardnog USB konektora veoma slabog napona i samim tim sporo (može potrajati i 3 sata; jeste brže nego ranije, ali je i dalje sporo), a drugo jer se kao interfejs između punjača i baterije koristi ni manje, ni više nego – sam aparat. Samim tim, dok god se baterija puni, prinuđeni ste da sa njom parkirate i aparat, a to nekad podrazumeva i veoma nepraktične pozicije za držanje skupog aparata! Možda se kao očigledno rešenje nameće logična ideja o kupovini dva primerka aparata – jedan za korišćenje, a drugi za punjenje. Ili je možda ipak jednostavnije bilo uvrstiti i taj neverovatno skupi, obični, plastični punjač, koji bi celu zavrzlamu učinio nepotrebnom? Ideja punjenja putem USB konektora na telu može biti korisna kao dodatna opcija. Kao primarni način punjenja – ni slučajno! No, pošto neki proizvođači očito istrajavaju u svojoj ideji, bićemo slobodni da i mi istrajemo u svojoj, koliko god bila „donkihotovska“.


Ostatak teksta → Fuji X-T4, Test

2
MILC fotoaparati / Fuji, X-Pro3, Test
« poslato: Avgust 02, 2020, 01:43:22 posle podne »
 



TIMELINE

Nije teško dobiti trku u kojoj trčite sami. Svakako da se situacija može posmatrati i tako ali, kada se govori o tržištu i učesnicima čiji smisao postojanja nije samo filantropski, reklo bi se da i profit igra ulogu u poimanju uspeha u nekoj disciplini. X-Pro zaista jeste serija koja svoju trku trči sama. U tome je izvrsna i nema nikakve sumnje da po mnogim komparativnim parametrima nadilazi konkurentske modele, čak i u disciplinama koje joj nisu primarna namena. Ipak, specifičnosti kojima nastoji da privuče potencijalnog kupca, nisu nešto što bismo mogli nazvati konvencionalnim. Tradicionalnim možda i da, ali jasno je da u ovoj kombinaciji elemenata, ta dva pojma definitivno nisu u saglasju. Tradicionalno u ovom slučaju postaje retro, a konvencionalno za današnje pojmove važi za nešto što u mnogome odudara od viđenja aparata kakvo donosi unikat poput X-Pro3.

Prvobitna verzija, iako ne toliko avangardna kao današnja, kao glavnu manu je imala nedorađeni softver. Druga iteracija je ispeglala većinu nedostataka začetnika klase, dok treća nastoji da dodatno prodrma tržište, te svojom još rigidnijom predstavom retro koncepta, podigne dosta visok zid, kao prepreku koju će retki želeti da pređu. Može se na temu svrsishodnosti arhaičnog dizajna naširoko raspravljati, ali kada je aparat već tu, ostaje samo da se prema ponuđenom odredimo. X-Pro3 možda i previše provocira prosečnog korisnika, kao da je Fujifilm želeo da privuče samo najokorelije sledbenike fotografije s kraja analogne ere i na taj način im ponudi ukus digitalnog, koji ne mora nužno biti gorak, za pojam nekoga ko se opire prelasku sa filma u svet binarnog.

Unikatnost ovog formata može biti mač sa dve oštrice. Koliko god ova izlizana fraza delovala trivijalno, činjenica je da ovom modelu savršeno pristaje. Tako će ovaj model ili biti primljen onako kako je proizvođač zamislio ili će biti zaboravljen. Neki elementi konceptualne nedoslednosti su se u prethodnoj generaciji mogli ignorisati (ukoliko biste imali problem sa različitim imitacijama analognog rangefinder-a), dok treća iteracija broj takvih ad-hoc rešenja smanjuje za barem jedno manje i čini korišćenje glavnog ekrana najblaže rečeno otežanim… ako ne i nemogućim u nekim situacijama. Hoće li to imati reperkusija na tržišni prijem? Nezahvalno je prognozirati, tim pre što se neoprezne prognoze često ispostave netačnima. Uostalom, srce je ono što kupca vodi jednom ovakvom modelu, a ne racio. Da smo se sličnim predskazanjima bavili na pitanju X-Pro2, verovatno bismo pogrešili, pa ćemo se, umesto brzoplete procene, ipak baviti konvencionalnim testom jednog nekonvecionalnog aparata, bez želje da unapred sudimo.

 



SPECIFIKACIJE

Bićemo sasvim iskreni – nismo očekivali da će posle prve verzije, biti ponuđena i druga. Zamislite tek kako smo se iznenadili kada je predstavljena treća iteracija Fujifilm X-Pro3. I, kao što je X-Pro2 u nekim tačkama bio kopija X-T2, tako je i X-Pro3 ponudio veći broj podsistema koji su identični ili barem vrlo slični top modelu oznake X-T3, uz neke razlike koje su sasvim opravdane, u svetlu specifične ciljne grupe kojoj je X-Pro serija okrenuta:
 

Tehničke karakteristike: Fuji X-Pro3 u poređenju sa prethodnikom

U odnosu na prethodnika, unapređenja su uglavnom očigledna. Neke promene su tek kozmetičke, neke možda čak i bespotrebne, ali jedno je sigurno, kao i u slučaju obe prethodne generacije X-Pro serije  – lista specifikacija prosto nije dovoljna da dočara unikatnost kojom ovaj aparat zrači… nevezano za to da li je ta unikatnost pozitivna ili negativna. Senzor je preuzet iz X-T3, što znači da mu detalja, vrhunskih ISO performansi i dinamike ne nedostaje. Samim tim, i autofokus je na visokom nivou, a isto važi i za memorijski bafer. Tražilo je i dalje hibridno (da nije, X-Pro3 ne bi imao naročitu svrhu pored X-T3), a jedino je video mod zapostavljen taman toliko da konceptu ne bude teret, a modelu X-T3 konkurencija unutar kuće. Nismo sigurni koliko ovakva kombinatorika ima smisla, jer X-Pro3 naprosto nije aparat koji bi na bilo koji način mogao uticati na prodaju jednog daleko univerzalnijeg modela, kakav je X-T3.
 


PAKOVANJE

Sada već standardno Fujifilm pakovanje prati i novi X-Pro3. Aparat se isporučuje uglavnom u varijanti koje podrazumeva telo bez objektiva, a kao eventualni kit se pominje jedino Fujinon XF 23mm f/2 R WR, vrsni, a ipak jeftini prajm, malih dimenzija, zanemarljive mase i fizičkog izgleda koji se nekako savršeno uklapa u izraziti retro stil X-Pro serije. Telo je ponuđeno u čak tri varijante, čija se spoljašnost naizgled razlikuje samo po boji, a zapravo se razlikuju i po robusnosti, pa tako pored klasične crne varijante, presvučene karbonom, Fujifilm nudi i dve ojačane Duratect™ verzije, čija je cena do 10% viša od standardne.


Fuji X-Pro3, sadržaj pakovanja

Sadržaj pakovanja je… pa ne bismo to mogli nazvati uobičajenim – pre trendovskim – osim tela i pripadajućeg poklopca bajoneta, tu su NP-W126S baterija, rameni kaiš sa posebnim trouglastim alkama, zaštitnim kožnim manžetnama i alatom za njihovu (de)montažu, štampano uputstvo i… ništa više. Potražismo punjač, ali bezuspešno. Kratka konsultacija sa spiskom opreme koja se isporučuje u kutiji, dovodi nas do zaključka da virus bespoštedne i najčešće potpuno nelogične, nesvrsishodne i krajnje iritirajuće štednje, preti da se raširi na apsolutno sve frontove tehnike. Iritirani svežim saznanjem, proverismo još jednom da li je baterija tu. I jeste, srećom. Bezumna i neobjašnjiva ideja da jedan punjač može činiti nekakvu merljivu razliku u smislu profita, teško može parirati očitom i neizbežno gorkom ukusu koji, uz već očekivan marketinški kontra-efekat, ne ostavlja mnogo mesta racionalnoj analizi. Svaki pokušaj da ovakav potez racionalno objasnimo, završio se neslavno. Reklo bi se da većina današnjih proizvođača smelo pretpostavlja da svaki kupac obavezno pri ruci ima i odgovarajući USB punjač ili laptop koji je voljan koristiti kao zamenu za konvencionalni punjač. Na stranu činjenica da punjenje na ovaj krajnje diskutabilan način, neizostavno prolongira vreme između dva fotografisanja – prvo, zato što je punjenje sa standardnog USB konektora veoma slabog napona i samim tim sporo (može potrajati i 4 sata!), a drugo jer se kao interfejs između punjača i baterije koristi ni manje, ni više nego – sam aparat. Samim tim, dok god se baterija puni, prinuđeni ste da sa njom parkirate i aparat, a to nekad podrazumeva i veoma nepraktične pozicije za držanje skupog aparata! Možda se kao očigledno rešenje nameće logična ideja o kupovini dva primerka aparata – jedan za korišćenje, a drugi za punjenje. Ili je možda ipak jednostavnije bilo uvrstiti i taj neverovatno skupi, obični, plastični punjač? Čini nam se da je ovo možda i najduži opis sadržaja kutije koji smo napisali. Ali, ništa zato – sledeći će biti još duži. Isto važi i za sve naredne, dok god proizvođači istrajavaju u ovom preglupom trendu (preglup; od „previše glup“, što je različito od priglup; da neko ne pomisli da je u pitanju slovna greška, jer nije).



Ostatak teksta → Fuji X-Pro3, Test

3
DSLR fotoaparati / Canon EOS 90D, Test
« poslato: Maj 01, 2020, 02:33:21 posle podne »
 



TIMELINE

Kako poslednjih godina, a naročito poslednje dve, prisustvujemo ubrzanoj smeni na polju koncepta modernog aparata, mnogim ustaljenim DSLR klasama preti sigurno izumiranje. Klasa „dvocifrenih“ Canon EOS DSLR-ova, kojoj pripada EOS 90D, za sada je sigurna, mada je u nedavnoj prošlosti bilo nekih nedefinisanih modela, čija svrha, a ni pozicija u gami ni dan danas nemaju jasno objašnjenje. Takav model je EOS 77D. Budućnost ove klase je zbog toga u jednom momentu bila poljuljana i bez obzira na stabilnu prodaju, ugrožena pred naletom sve ozbiljnijih MILC modela. Ironično, MILC-evi nisu uspeli da ugroze APS-C DSLR-ove srednje klase, uglavnom zbog sopstvene visoke cene. Osim toga, i pored nesumnjivih prednosti koje moderni MILC sistemi donose, u praksi se pokazalo da DSLR-ovi i dalje imaju prođu. Sa stanovišta čiste tehnike, to deluje gotovo neobjašnjivo, s obzirom na očigledne fizičke limite koji DSLR-ove niže i srednje klase u mnogočemu čine inferiornima, ali sa stanovišta čistog racija, a naročito gledano iz ugla proizvođača, jedan 90D je više nego dovoljan da svom vlasniku obezbedi hiljade sasvim dobrih i upotrebljivih fotografija.

Težnja da se strast ka fotografisanju približi banalnom minimalizacijom gabarita, uz obrazloženje da „ono što je malo, nosimo sa sobom“, dala je određeni polet MILC sistemima, ali je tržišni efekat (iako bez sumnje pozitivan) nekako ustuknuo pred neobuzdanom i bez ikakve mere agresivnom naletu svih klasa pametnih telefona. Brutalno satiranje prodaje kompaktnih fotoaparata sa malim senzorom, itekako je uticalo na percepciju uspeha u foto-industriji, pa se sada za „dovoljno dobar“ rezultat uzima sve što nije strmoglav pad: prodaje, vrednosti kompanije na berzi ili čega god, potpuno je svejedno.

EOS 90D dolazi u trenutku kada Canon očigledno više nema ideja kako bi se ova klasa mogla održati u nekom narednom periodu. Slučajno ili s nekim razlogom, i nomenklatura dolazi do svojih prirodnih limita, pa se kao naslednik EOS-a 90D nekako prirodno nameće nekakav MILC. Ipak, ne treba brzopleto dolaziti do takvih zaključaka, jer je sličan osećaj suvišnosti postojao i sa 80D… pa možda čak i sa 70D.

Uglavnom, da učmalost ne bi bila potpuna, Canon je uspeo da za ovu priliku obezbedi potpuno novi senzor. Ideja „potpuno novog senzora“ u svetu foto-tehnike nema uvek pozitivan skor – nekada novi senzor znači i bitno bolji kvalitet, a nekad znači samo puko, marketinško zadovoljavanje javnosti, kako kupac ne bi imao osećaj da nova oznaka ne znači i novi aparat. Prvobitne informacije koje se tiču novog senzora, daju nam za pravo da očekujemo više nego pre. A koliko su takva očekivanja opravdana, pokušaćemo da odgonetnemo u nastavku testa.


 



SPECIFIKACIJE

Ciklus između dve generacije nije baš uvek isti, ali se poslednjih godina vremenski jaz između dva modela sve više uvećava. Nekada su modeli ove klase stizali na godinu dana ili dve, kasnije na tri, a sada i više od toga. Razlike postoje, mada se čini da više nikada neće biti toliko upečatljive, kakve su mogle biti u doba kada MILC nije postojao ni kao patent. Zbog toga se novine moraju bazirati na onome što čini jezgro samog aparata, a to je pre svega njegov senzor:
 

Tehničke karakteristike: Canon EOS 90D u poređenju sa 80D

Faktografija, koja ponosno stoji ispred EOS-a 90D, kaže da je ovo senzor za sada najveće rezolucije u APS-C klasi. Sama ta činjenica (naravno) ne može biti posebno impresivna, ako nije ispraćena naprednijim A/D konvertorom, boljom internom obradom i odgovarajućom otpornošću na šum. Konvencionalni AF sistem nije bitnije menjan u hardverskom smislu, mada jeste unapređen u softverskom, o čemu će više reči biti kasnije. Ekran nije pretrpeo nikakvo unapređenje, a slično se može reći i za optičko tražilo. Tu su i svi ostali podsistemi sa manjim ili većim izmenama, ali i delom unapređeni, a delom i unazađeni video mod. Autofokus u LV modu je od temelja prerađen u skladu sa novim trendovima unutar kuće, dok je baterija opet (i na sreću) ostala ista, iako neobjašnjivo veće efikasnosti u novijem okruženju.

U nastavku ćemo se posvetiti detaljima.



PAKOVANJE

Tipično Canon pakovanje, dostupno je u dve verzije kitova (EF-S 18-55mm f/4-5.6 IS STM i EF-S 18-135mm f/3.5-5.6 IS USM). Naravno, moguće je kupiti i varijantu samo tela, bez objektiva. Izgled je prepoznatljiv:
 

Canon EOS 90D, sadržaj kit pakovanja sa EF-S 18-135mm f/3.5-5.6 IS USM

U osnovnom kit pakovanju, koje smo i mi imali na testu, pored aparata i poklopca bajoneta, kao i EF-S 18-135mm f/3.5-5.6 IS USM objektiva, nalaze se još i: LP-E6N Li-Ion baterija sa zaštitnim poklopcem, LC-E6 punjač baterije (odnosno LC-E6E verzija sa kablom, kao na slici), široki kaiš za rame i osnovno korisničko uputstvo u štampanom obliku. Prateći softver se ne isporučuje u paketu, već je besplatno dostupan na zvaničnom sajtu proizvođača. Nudi se u verzijama za Windows i MacOS sisteme, a osim poznatog Digital Photo Professional RAW konvertora, sadrži i EOS Utility alatku za kontrolu aparata putem kabla ili bežično, kao i prenos snimaka na računar. Tu je i Picture Style Editor, kojim se kolorni stilovi mogu podešavati po volji i Image Browser EX, za pregled i osnovnu katalogizaciju snimaka. Kao i u slučaju EOS-a 80D, na spisku opet nedostaje USB kabl, kojim se aparat povezuje sa računarom, pa se može reći da je sreća da barem još uvek isporučuju punjač, što danas i nije slučaj kod svih brendova.



Ostatak teksta → Canon EOS 90D, Test


Pozdrav

4
MILC fotoaparati / Nikon Z6, Test
« poslato: Oktobar 18, 2019, 09:36:41 posle podne »
 



TIMELINE

I pored toga što je tržište foto-opreme uzavrelo poslednjih godina, što se uprkos opštoj stagnaciji prodaje unutar branše nudi sve više i više kvalitetnih aparata i prateće optike, višedecenijski rivali i lideri industrije, Canon i Nikon, i dalje najviše pažnje poklanjaju međusobno, jedan drugome. Kako drugačije objasniti činjenicu da se skoro svaka velika promena u poslovnoj politici ogleda pre svega u onome što je glavni rival uradio ili planira uraditi? Da, jasno je da je vodeći dvojac odavno prerastao u trojac, ulaskom Sony-ja u gornji dom dominacije branšom, ali je isto tako činjenica i da su glavni rivali najbolji razlog za unapređenja sopstvene ponude.

Da li je uopšte i potreban bolji dokaz za ovu tezu, od činjenice da MILC nije bio na vidiku jedne kompanije, dok nije bilo očigledno da će ga druga predstaviti, te da se isto može reći i za MILC u 35mm formatu, koji je opet, iz obe kompanije došao nekako sinhronizovano. I iskreno, ne bismo se začudili kada bi u nekom trenutku ove kompanije sinhronizovano predstavile mobilne telefone, srednjeformatne aparate ili čak objavile da se povlače sa tržišta. Kao kakvi sportisti, izgleda da i kompanije smisao svog postojanja nalaze u konkurenciji. Dok god jedan egzistira, drugi je tu da oponira. Ukoliko bi jedan nestao, ne bi bilo naročito čudno ako drugi krene da usporava i polagano nestaje.

Skoro da je i nebitna činjenica da Nikon Z i Canon EOS R nisu predstavljeni istog dana, imajući u vidu da vremenska razlika, a naročito kada se radi o ovakvim prekretnicama, nije čak ni simbolična. Više je bitna marketinškim odeljenjima ovih kompanija, koja svoja dostignuća često projektuju iz ugla boljeg tajminga, nego što je bitna javnosti. I zaista, dok je u nekim okolnostima možda i bitno ko je bio prvi, činjenica da nijedna od dotične dve kompanije ni izdaleka nije prva u promovisanju, kako MILC-a, tako ni 35mm MILC-a, čini se uopšte ne smeta čuvenim kompanijama. Kao kakav šahovski velemajstor, koji do obližnjeg parka svrati poput nekakvog iskusnog barda, iskusnim okom ošacuje situaciju i s visine dobaci po koji savet dostojan prekaljenog eksperta, tako i vodeće kompanije žive u iluziji da je dovoljno da se pojave, kako bi pokupile svu slavu i ukrale šou.

Međutim, u periodu dok su Canon i Nikon bili opijeni sopstvenim odrazima u dijamantima optočenom ogledalu, druge kompanije su iz prikrajka vrebale svoju priliku i većim delom je iskoristile na pravi način. Godine ignorisanja ostavile su traga na tržištu. Iz pozicije totalnih autsajdera u DSLR eri, kompanije poput Fujifilm-a, Olympus-a i Panasonic-a, stasale su u veoma ozbiljne igrače, dok je Sony izrastao u svojevrsnog vajara industrije, koji oblikuje, ne samo trendove, nego i dugoročna pravila igre. Da li su nekadašnji kormilari u prilici da preuzmu komande i budućnost ponovo podrede sebi, o tome je još rano govoriti. S druge strane, konkretni proizvodi daju i konkretnih povoda za diskusiju, pa je Nikon sa svojim novim, Z sistemom, došao u pravom trenutku, kako bismo prethodna saznanja iz druženja sa EOS-om R, mogli da pretočimo u neku konkretniju priču. Prisustvo Sony-ja celu zabavu čini još zanimljivijom. Da li su Nikon i Canon ovaj put propustili voz? Videćemo…

 



SPECIFIKACIJE

Izdanak novog sistema nije zgodno uporediti sa prethodnikom, prosto zato što takvog jednostavno – nema. Kako je Nikon u startu promovisao dva modela, mi ćemo iskoristiti priliku da njihove karakteristike uporedimo kroz dobro poznatu tabelu specifikacija:
 

Tehničke karakteristike: Nikon Z6 u poređenju sa Z7

Kao što se iz tabele može videti, ključna razlika između dva predstavljena modela je u senzoru, a kako je senzor u MILC kategoriji zadužen za mnogo više od pukog prikupljanja svetlosti i konverziju iste u fotografiju, jasno je da razlike ipak nisu samo kozmetičke. U stvari, najmanje su kozmetičke, a mnogo su više one koje je spolja nemoguće primetiti.

S obzirom da, kao nova klasa, Nikon Z donosi sasvim drugačiji pogled na digitalnu foto opremu ovog proizvođača, izlišno je vršiti bilo kakve komparacije spram postojeće DSLR game. Umesto toga, reći ćemo samo da novi aparati definitivno pripadaju višem segmentu i to ne samo u pogledu buduće klasifikacije unutar brenda, već i u odnosu na direktne konkurente iz Sony, Canon i Panasonic ponude.



PAKOVANJE

Novi sistem je izvrsna prilika za drugačiji dizajn pakovanja, pa nismo iznenađeni što je Nikon sve spakovao u izrazito drugačiju kutiju u odnosu na ono na šta smo navikli:
 

Nikon Z6, sadržaj pakovanja sa Nikkor 24-70mm f/4S VR objektivom

Nikon Z6 je, kao i Z7, raspoloživ u varijanti samo tela i tela sa kit objektivom, kakva je i nama stigla na test. Sadržaj kutije je manje ili više jednak u celom svetu, sa tek sporadičnim sitnicama u zavisnosti od tržišta. Osim tela koje dolazi u paketu sa BF-N1 poklopcem bajoneta i BS-1 zaštitom papučice blica, kutija sadrži sledeće elemente: EN-EL15b Li-Ion bateriju sa MH-25a punjačem i kablom za napajanje iz mreže (ili viljuškom za odgovarajuću utičnicu); AN-DC19 široki kaiš za rame; USB kabl za povezivanje sa računarom; HDMI/USB držač kabla; štampano uputstvo za aparat i kratko uputstvo za SnapBridge. Kao što se dâ videti, Nikon je odoleo opštem trendu štednje i ukidanju isporuke konvencionalnog punjača u korist USB varijante, koja bateriju puni dok je u samom telu. Istina, jači model, Z7, u paketu donosi i jedan takav USB adapter, ali zajedno sa klasičnim MH-25a punjačem.



Ostatak teksta → Nikon Z6, Test


Pozdrav

5
MILC fotoaparati / Fuji X-T30, Test
« poslato: Avgust 09, 2019, 04:26:55 posle podne »


TIMELINE

Koncept smanjenog i funkcijama olakšanog tela koje za uzor ima neki prestižniji model, ne predstavlja novinu u foto svetu. Svaki proizvođač ima svoje viđenje ovakvog koncepta. Osim očiglednije diversifikacije ponude, to omogućava i kupcima skromnijeg budžeta da uživaju u blagodetima prestižnih tehnologija, ali u skromnijem pakovanju.

Fujifilm X-T30 predstavlja već treću generaciju ovakvog koncepta, jer su i X-T10 i prethodni X-T20, svoje uzore imali upravo u telima višeg segmenta, X-T1 i X-T2. Recept je vrlo jednostavan: platežno jači i tehnički zahtevniji kupci će posegnuti za top modelima, dok će oni nižih apetita zadovoljiti svoje prohteve i skromnijom ponudom zadržavajući mogućnost beleženja fotografija najvišeg kvaliteta. Na ovaj način, zadovoljan je i proizvođač, a zadovoljni su i ljubitelji brenda, budući da će ih takva ponuda lišiti potrebe da gledaju ka konkurentskom taboru. S obzirom da sa X-T3 deli najbitniju komponentu – senzor, X-T30 ima relativno lak zadatak u pogledu privlačenja potencijalnih kupaca – senzor o kojem govorimo se dokazao u praksi, osigurao Fuji-ju veoma vredne epitete superiornosti u pojedinim kvalitativnim segmentima, a neveliko, a opet ergonomski skladno telo, novom aparatu osigurava veoma širok tržišni potencijal.

Kako to obično biva, aparati koji ne gravitiraju ka maksimizaciji spiska funkcija, prinuđeni su da solidnim balansom izbegnu teret nezanimljivosti. X-T30 definitivno ne bismo mogli nazvati nezanimljivim… pre namerno sputanim u pojedinim tačkama, a to je, kao i uvek, posledica većeg prioriteta marketinškog u odnosu na inženjersko odeljenje kompanije. U svakom slučaju, od valjanosti tog balansa dobrog i ne baš dobrog (da ne kažemo – lošeg), zavisi i dopadljivost proizvoda, pa ćemo u narednim poglavljima pokušati da odgonetnemo gde se u toj priči nalazi novi Fuji aparat srednje APS-C klase MILC-eva.

 



SPECIFIKACIJE

Fujifilm je zadržao ranije ustanovljeni koncept ove klase fotoaparata, koja je smeštena tik ispod najprestižnije u kojoj figurira aktuelni X-T3. To u praksi znači nešto slabije performanse, skromniji spisak funkcija, ali ipak dovoljno dobru konačnu izvedbu, koja novi X-T30 čini veoma atraktivnim, a po značajno nižoj ceni, baš kao što je to važilo i u doba X-T20:
 

Tehničke karakteristike: Fuji X-T30 u poređenju sa prethodnikom

Senzor je preuzet iz X-T3, što je i glavni adut novog modela. Tu su i poboljšani sistem autofokusa, napredniji video, bluetooth komunikacija i još štošta drugo, zbog čega mnogi neće imati potrebu da investiraju dodatni novac u skuplji X-T3 ili X-H1. Naravno, balansiranje proizvoda ima svoju cenu, pa X-T30 ne nudi neke funkcije koje nude modeli više klase, o čemu ćemo nešto više reći u nastavku testa.


PAKOVANJE

Fuji X-T30 se nudi u dve varijante. Jedna podrazumeva samo telo, dok druga uključuje i kit objektiv. Mi smo na testu imali drugu varijantu. Pakovanje je standardno za Fuji. U diskretnu, mat crnu kutiju, smešteno je skoro sve na šta smo navikli kada je Fuji X sistem u pitanju:


Fuji X-T30, sadržaj kit pakovanja sa Fujinon XF 18-55mm f/2.8-4R LM OIS objektivom

Sadržaj kit pakovanja, osim tela i poklopca bajoneta, podrazumeva metalne alke sa kožnim zaštitama, široki rameni kaiš, NP-W126S bateriju i AC/USB adapter, koji podseća na punjač. Daljom proverom ustanovljavamo da to i jeste punjač, da je predviđen za punjenje baterije u samom aparatu, putem USB-C konektora, te da namenski punjač, kakav je prisutan na ostalom modelima, uključujući i X-T20, više nije na raspolaganju! Odmah smo se setili Sony-ja i njihove „uštede“ ostvarene na ovaj način i ponovo ne možemo da se načudimo logici koja stoji iza ovoga. No, o tome ćemo kasnije.

Kit varijantu prati i (naravno) objektiv, dobro poznati Fujinon XF 18-55mm f/2.8-4R LM OIS. U poslednje vreme se sve češće dešava da uz fotoaparate ne stiže štampano uputstvo, ali je Fuji barem po tom pitanju i dalje dosledan. Prateći softver se odavno isporučuje samo putem zvanične stranice proizvođača, odakle se može besplatno preuzeti, u verzijama za Windows i MacOS operativne sisteme.


Ostatak teksta → Fuji X-T30, Test

6
MILC fotoaparati / Sony α7 III (ILCE-7M3), Test
« poslato: Mart 21, 2019, 01:04:33 pre podne »
 



TIMELINE

Kroz celu modernu tehnološku prošlost, a praktično od svog nastanka, Sony korporacija je težila (i većinom uspevala) da bude inovator… vodeći, u svakom smislu. Jedna od retkih branši gde poznata japanska kompanija nije pustila korenje, bila je fotografija. I kako to obično biva u svetu krupnog kapitala, nekada je za početni korak neophodno naći prečicu, te na taj način nadomestiti manjak iskustva (pa i patenata) u novim okolnostima. Znanja nije nedostajalo, jer je Sony već odavno bio prisutan u domenu pokretnih slika. Akvizicija neke postojeće kompanije bio je logičan korak, pa je Sony izveo preuzimanje Konica-Minolta-e, jedne od nekada vodećih kompanija, iz reda onih koje se nisu snašle u tranziciji sa analogne na digitalnu fotografiju.

Dugo osporavan usled ulaska na teren koji je odavno podeljen između divova industrije, Sony je svojom beskrajno jakom reputacijom na drugim poljima, nastojao da izdrži višegodišnji pritisak i istraje bez obzira na sve. Prošle su godine investiranja u DSLR sistem, SLT koncept i štošta drugo, poput veoma smelih pokušaja kao što je model DSC-R1, kompaktni fotoaparat tzv. „bridge“ klase, sa senzorom APS-C formata, da bismo pre oko 8 godina bili upoznati sa novim konceptom koji je Sony usvojio, prateći inicijativu koja je potekla od tandema Olympus-Panasonic. Sony je u tom trenutku gledao da se što bolje uklopi u trendove, da bi svega par godina kasnije i sam postavljao trendove, predstavivši model α7 – prvi 35mm MILC fotoaparat.

Prvi model iz Alpha serije u MILC klasi, sa novim E bajonetom i 35mm senzorom, možda je i prvi iz Sony familije, kojem to ime pristaje i ne deluje suviše pretenciozno. Redefinisao je i skoro u potpunosti preoblikovao potrebe prosečnog kupca fotoopreme, zbog čega su čak i okoreli ljubitelji DSLR-ova, pa i njihovi proizvođači, bili prinuđeni da ubrzaju sopstveni tempo. Tada naizgled naivno, vremenom je postalo veoma ozbiljno, a skeptični osvrti, postali su osvrti respekta. A7 (ili kako se pravilno označava – α7) u svojoj trećoj iteraciji donosi podugačak spisak novina, od kojeg bi naročito vodeći dvojac DSLR kategorije (Canon i Nikon; prim.aut.) mogao dosta da nauči. Inicijalno predviđen kao optimalan izbor za prosečnog fotografa, α7 je evoluirao do tačke koja ga po mnogim parametrima izdiže iznad nekada nedostižnih DSLR modela više klase. Znači li ovo da je došao poslednji momenat da konkurencija iz DSLR lože zasuče rukave? Čini nam se da je taj momenat odavno i prošao, a ovo je samo poslednji poziv na ozbiljnu reakciju. Ako je takva uopšte više i moguća u ovim okolnostima. Ipak, treba biti pošten i priznati da je i Sony štošta naučio od konkurencije, pa u slučaju novog modela imamo i nekoliko elemenata koji su, recimo to tako, unazađeni u odnosu na prethodnu generaciju. Trendovi su trendovi, čak i kada idu silaznom putanjom, ne?

 



SPECIFIKACIJE

Tehničke karakteristike su obično prvi i logičan korak prilikom upoznavanja sa novim modelom fotoaparata. Spolja su svi oni, a pogotovo kada se radi o novoj generaciji nekog modela, gotovo isti. Ono ispod oplate čini najveće razlike:
 

Tehničke karakteristike: Sony α7 III u poređenju sa prethodnikom

Kroz godine razvoja digitalnih senzora, nezavisno od kategorije fotoaparata o kojem se radi, nekako se ustalilo shvatanje da rezolucija identična onoj sa prethodne generacije, nedvosmisleno ukazuje na izostanak unapređenja na tom polju. Ne bismo mogli tvrditi da to nikad nije slučaj, ali zaista postoje situacije u kojima ista rezolucija definitivno ne znači i isti senzor. Novi A7 spada upravo u takve primere, zahvaljujući modernijem rešenju prikupljanja fotona, o čemu će više reči biti kasnije. Novi aparat donosi pregršt novina i unapređenja, ali se čini da je autofokusni sistem zvezda novog modela, pored (naravno) videa. Ima tu i nekih negativnih novina, koje proizvođaču ne idu u prilog, što nas prilično podseća na period suverene dominacije Canon-a i Nikon-a. A o čemu se tačno radi, saznaćete u nastavku priče.



PAKOVANJE

U kutiju nevelikih dimenzija je stalo dosta toga, premda ponešto i fali:
 

Sony α7 III, sadržaj kit pakovanja sa FE 28-70 mm f/3.5-5.6 OSS objektivom

Telo se isporučuje u dve varijante. Jedna u kojoj dolazi samo telo i osnovna oprema i druga koja nudi kit objektiv Sony FE 28-70mm f/3.5-5.6 OSS objektiv, a koju smo i mi imali na testu.

Osim tela i pripadajućeg poklopca bajoneta, u kutiji stiže široki rameni kaiš, USB kabl, AC/DC-USB adapter za punjenje i baterija. Pregršt štampanog materijala je danas retkost, čemu bismo u nekim drugim okolnostima mogli dati dobru ocenu, da nije činjenice da Sony, u eri kada su baterije postale kao prirodna spona čoveka i tehnike, nije odlučio da (opet) izostavi punjač za eksterno punjenje baterije. Iz tog razloga, punjenje se opet obavlja „na mišiće“, korišćenjem priloženog USB kabla i (čuda li?) adaptera putem kojeg se USB port snabdeva strujom. Na ovaj se način (navodno) štedi, a nama baš i nije jasno kako. Pogotovo što punjač u nekoj formi ipak postoji, jedino što ne može da puni bateriju samostalno, nego samo dok je ona u aparatu.

Kit varijanta, pored pobrojanog, donosi pomenuti objektiv, oba pripadajuća poklopca i zonericu oznake ALC-SH132.



Ostatak teksta → Sony α7 III (ILCE-7M3), Test


Pozdrav

7
MILC fotoaparati / Canon EOS R, Test
« poslato: Januar 18, 2019, 12:36:09 pre podne »
 



TIMELINE

Retke su situacije kada test ne predstavlja samo običan prikaz novog fotoaparata, već praktično test čitavog novog sistema. U prilici smo da, posle nešto više od 30 godina od predstavljanja EOS sistema i sada već čuvenog EF bajoneta, prisustvujemo početku razvoja naslednika, čija je oznaka RF.

Sam po sebi, EOS R predstavlja samo jedan korak u razvoju i sasvim sigurno ga ne bismo mogli smatrati reprezentom mogućnosti sistema, nezavisno od toga kako se EOS R pokazao u testu i kako će se nadalje pokazati u praksi. Mnogo veća stvar je to što je Canon odlučio da se pridruži opštem trendu i prekine veoma mučnu praksu beskrajnog taktiziranja i eskiviranja sukoba kako sa konkurencijom, tako i sa samim sobom. Liči li vam ovo na nekakvo preventivno pravdanje potencijalnog fijaska – sasvim ste u pravu. Canon teško zaslužuje da izigravamo njihovog advokata, a ovu vrstu „odbrane“ iznosimo samo zahvaljujući iskustvu na polju velikih promena kojoj je ova kompanija sklona poslednjih godina. Ili tačnije rečeno – nije sklona.

Srećom, nekako u isto vreme, i glavni konkurent, Nikon, istupio je sa svojim viđenjem 35mm MILC-a, pa je to možda i uticalo na delimično ishitrenu odluku da se EOS R pretvori u stvarnost, možda i ranije nego što je prvobitno bilo planirano.

Zasad nije sasvim jasno kakav je status budućeg sistema. Logično je da je Canon ozbiljan u vezi sa ovim, ali nomenklaturom nije želeo da stavlja do znanja u kojoj se kategoriji najnoviji aparat nalazi. Oznaka R sama po sebi deluje kao zaseban entitet u okviru game, bez jasnog definisanja gde se dotični nalazi u okviru neke buduće ponude. Samim tim, nemamo čak ni pretpostavke o tome šta će se nadalje dešavati, da li će postojati klase FF Canon MILC-eva, koje će svojim karakteristikama pokriti postojeću gamu koju trenutno obrazuje DSLR klasa, kakva je budućnost EF bajoneta i tome slično.

Canon je, po svom starom običaju, prilično škrt na informacijama. Izvesno je jedino da je EOS R na svom početku. Sudbina EOS-a M ostaje vrlo neizvesna, a potencijal maglovit, jer je u većini slučajeva i dva zasebna i ograničeno kompatibilna bajoneta previše. Tri nije ni za komentarisanje. Jedno je sigurno – razvoj EOS R sistema nije počeo juče. Traje godinama i to se može primetiti na svakom koraku. A izabrani trenutak je samo rezultat pritiska tržišta.

Pa, krenimo sa demistifikovanjem potencijala i realnosti…

 



SPECIFIKACIJE

Začetak nove klase je specifičan po tome što prvi aparat ne možemo uporediti sa prethodnikom, jer isti i ne postoji. Prva generacija, prvog modela čitavog novog sistema je još interesantnija u tom pogledu, jer osim prethodnog modela u istoj klasi, ne postoji bilo kakav model bilo koje klase, pa je i svaki oblik poređenja izlišan. Canon EOS R ćemo kroz ostatak testa svakako obraditi kroz usputnu komparaciju karakteristika sa aktuelnim DSLR modelima ili konkurentskim MILC-evima, ali će se tabela ipak sastojati samo od specifikacija najnovijeg Canonovog proizvoda:
 

Tehničke karakteristike: Canon EOS R

Kako je u pitanju nov sistem, ne postoji spisak novina, jer je novo skoro sve. Senzor nam je poznat iz EOS-a 5D Mark IV, što već u startu predstavlja uglavnom pozitivnu karakteristiku, a čak su i neka ključna rešenja odavno prisutna u Canon-ovim DSLR-ovima. Ipak, pojedinačne stavke retko kad mogu oblikovati kompletnu sliku o nekom proizvodu, pa ćemo razlaganje na činioce početi uobičajenim tempom i uobičajenim redosledom.



PAKOVANJE

Pakovanje je nekarakteristično za Canon i tek minimalno podseća na ono što smo navikli u DSLR klasi ovog proizvođača. Na raspolaganju je varijanta koja podrazumeva samo telo i ona koja se nudi u kitu sa RF 24-105mm f/4L IS USM objektivom. Mi smo na testu imali varijantu koja uključuje samo telo:
 

Canon EOS R, sadržaj osnovnog „body only“ pakovanja

U pakovanju se, pored aparata i poklopca bajoneta, nalaze se još i: LP-E6N Li-Ion baterija sa zaštitnim poklopcem, LC-E6 punjač baterije (odnosno LC-E6E verzija sa kablom, kao na slici), široki kaiš za rame, USB 3.1 kabl i zaštitni nosač za isti, osnovno korisničko uputstvo u štampanom obliku. Prateći softver se isporučuje isključivo u elektronskom obliku i besplatno je dostupan na sajtu proizvođača. Postoji u verzijama za Windows i MacOS sisteme, a osim poznatog Digital Photo Professional RAW konvertora, sadrži i EOS Utility alatku za kontrolu aparata putem kabla ili bežično i prenos snimaka na računar, Picture Style Editor, kojim se kolorni stilovi mogu podešavati po volji i Image Browser EX, za pregled i osnovnu katalogizaciju snimaka.

Ukoliko se odlučite za kit varijantu, gore pobrojani elementi biće obogaćeni i potpuno novim i sistemu prilagođenim RF 24-105mm f/4L IS USM objektivom, zajedno sa pripadajućim poklopcima, zonericom i mekanom torbicom.



Ostatak teksta → Canon EOS R, Test


Pozdrav

8
MILC fotoaparati / Fuji X-T3, Test
« poslato: Decembar 19, 2018, 05:52:41 posle podne »
 



TIMELINE

Biljka koja preživi oluju, nastoji iskoristiti apsorbovanu energiju i vodu, kako bi učvrstila koren i iz borbe izašla jača. Fuji-jev put u mnogome podseća na tu biljku, jer - ako je i lako boriti se sa divovima industrije, kao što su Canon i Nikon, budući da nijedna od pomenute dve kompanije do nedavno nije imala volju (ili kapacitet) da odoli naletima modernih i pretećih alternativa, sudar sa korporacijom kakva je Sony, postaje sve teži zalogaj i za mnogo jače takmace u ovoj beskrajnoj igri. Da sve bude gore, opštoj gužvi se pridružuju i ostali proizvođači, nastojeći da iz trenutne situacije izvuku sve što mogu. Preživeo je Fuji i prvobitno oduševljenje retro dizajnom i beskrajne kritike zbog loše softverske izvedbe, pa zatim negodovanje zbog cenovnog ranga u kojem X sistem gravitira… a ipak opstao. I ne samo da je opstao, nego dodatno ojačava temelj svog prisustva, šireći se i na srednjeformatni teren. Jedino što zasad uspešno ignoriše, jeste 35mm format. Da li će to trajati doveka? Ne bismo bili tako sigurni. Najzad, i mnogo ubedljivije izjave iz nekih konkurentskih kompanija, pale su nakon sve veće potražnje za tim formatom. Smatramo da Fuji neće još dugo moći da izbegava konkretne korake u tom smeru, a dotad će nastojati da brusi ono na šta je tržište već naviklo i oberučke prihvatilo.

Treća iteracija jednog od Fuji-jevih top modela X serije, došla je očekivano, bez naročitih iznenađenja u pogledu specifikacija. Premda je ovo možda zvučalo kao nekakva kritika, to ipak samo znači da je sistem već dovoljno sazreo i da se od proizvođača tačno može očekivati određeni zamah sa svakom novom generacijom. Ovo ujedno znači i da se Fuji prikladno udaljio od izreke "treća - sreća", uspevši da X-Tx klasu odmah definiše na način koji naglašava superiornost i ne ostavlja mnogo prostora za premišljanje, onima koji u istom paketu žele i dobar senzor i kvalitetnu optičku podršku. Istovremeno, ovo je na žalost verovatno i uvertira u prelazak iz galopirajućeg u ritam lakog kâsâ, kada su unapređenja u pitanju, jer X-T3 predstavlja sve ono što je javnost očekivala… skoro pa bez ostatka! Vreme će pokazati grešimo li u ovoj proceni, a u međuvremenu ćemo se posvetiti Fuji modelu sa najozbiljnijim video mogućnostima. Mislili ste da je taj epitet rezervisan za X-H1? Niste bili u pravu, kao ni mi. X-H1 je, u osnovi, kao sopstvenu ekskluzivu zadržao jedino stabilizaciju (IBIS) i gabarite. Ah da, dodajte tu i statusni displej. Ovo drugo je, jasno, potrošni argument, dok se oko pitanja stabilizacije senzora provlači pitanje problematike gabarita. Baš kao i u slučaju statusnog ekrana.

Mnogo je tehničkih proizvoda koji su kroz istoriju bili na samo korak od savršenstva, a nepristojno, svojim sitnim, ali uočljivim nedostacima, minirali sreću budućeg kupca. X-Tx serija spada u takve proizvode, kod kojih ponekad deluje da su nedostaci namerno implementirani, kako bi svaka pomisao na večno rešeno pitanje samog aparata, bila u startu osujećena. Kao kakav vid zavere, oduvek smo „znali“ da aparati nisu savršeni, samo da bismo sledeće godine, ili sledećih par godina, kupili neki još noviji i bolji. U očekivanju da X-T3 stavi tačku na ovakva razmišljanja, ipak smo zaključili da će se, i pored nespornih kvaliteta novog modela, neki X-T4 ipak pojaviti, pre ili kasnije. Zašto? Na to pitanje ćemo pokušati da odgovorimo u nastavku testa.

 



SPECIFIKACIJE

Pošto novi model retko kad (da ne kažemo – nikad) ne podrazumeva promene u apsolutno svim segmentima, uporedna tabela može pružiti dovoljno informacija o tome šta je ostalo isto, a šta je unapređeno:
 

Tehničke karakteristike: Fuji X-T3 u poređenju sa prethodnikom

GFX-50s, model iz klase srednjeformatnih MILC-eva, na trenutak je uneo nemir među ljubitelje X-trans RGB matrice, budući da je ista bila izostavljena. Razlozi za to sadržani su u činjenici da se Fuji nije bavio razvojem srednjeformatnih senzora, a da razloga za zabrinutost nema, vidimo iz primera najnovijeg Fuji MILC-a, koji nastavlja razvoj X-trans-a. Rezolucija je, čini se, viša tek toliko da dobro poznatih 24 MP ne dosadi u marketinškom smislu. ISO raspon se delimično razlikuje, time što je bazna ISO vrednost spuštena za 1/3 EV, na veoma neuobičajenih ISO 160. Nove prilike su iznedrile i potpuno novi centralni procesor, a u paketu sa njim smo dobili i znatno unapređeni AF sistem, bolju pokrivenost faznim AF tačkama i bolju osetljivost. Video segment je veliki adut novog modela, pa su ostala unapređenja, u vidu bržeg rafala, nešto šireg bafera i unapređenog tražila, tek kozmetičke primene. Forma je ostala ista, uz nešto dublji rukohvat, dok je baterija ista, što za sobom povlači laku dobavljivost i široku kompatibilnost sa ostalim Fuji modelima, ali i ne baš idealnu autonomiju. Pređimo na detalje…


PAKOVANJE

Fuji X-T3 se nudi u dve varijante. Jedna podrazumeva samo telo, dok druga uključuje i kit objektiv. Mi smo na testu imali drugu varijantu. Pakovanje je standardno za Fuji. U diskretnu, mat crnu kutiju, gotovo kockastih proporcija, smešteno je sve ono na šta smo navikli kada je Fuji X sistem u pitanju:


Fuji X-T3, sadržaj kit pakovanja sa Fujinon XF 18-55mm f/2.8-4R LM OIS objektivom

Sadržaj kit pakovanja, osim tela i poklopca bajoneta, podrazumeva zaštitni poklopac papučice blica, metalne alke sa kožnim zaštitama, široki rameni kaiš, poklopac PC-sync konektora, EF-X8 minijaturni eksterni blic, NP-W126S bateriju i BC-W126S punjač, kao i naponski kabl. Tu je, naravno, i kit objektiv, dobro poznati Fujinon XF 18-55mm f/2.8-4R LM OIS. U poslednje vreme se sve češće dešava da uz fotoaparate ne stiže štampano uputstvo, ali je Fuji i dalje dosledan po tom pitanju, s tim da diska sa pratećim softverom ipak više nema. Umesto njega, proizvođač upućuje na zvaničnu stranicu, odakle se instalacija softvera može besplatno preuzeti.


Ostatak teksta → Fuji X-T3, Test

9
DSLR fotoaparati / Nikon D850, Test
« poslato: Septembar 14, 2018, 02:19:07 pre podne »

TIMELINE

Nikon D810 je imao veoma nezahvalnu ulogu. Trebalo je održati korak sa konkurencijom ali, možda i teže od toga, nastaviti utabanom trasom kojom je D800(E) postavio temelj uspešne serije visokorezolucijskih Nikon DSLR-ova. Tako je D810 imao težak zadatak da ne ostane u senci prethodnika, dok D850 ima možda još i teži, a to je da ne ostane u tržišnom zapećku, u atmosferi gde neki novi momci oblikuju potrebe kupaca i nameću svoju viziju koja se, nekako kao u inat, ni najmanje ne poklapa sa vizijama Nikon korporacije.

Odustajanje od sistema Nikon 1, koji je predstavljao tek slabašan pokušaj ove kompanije da upliva u MILC kolotečinu, ali tako da ne ugrozi DSLR ekosistem, moglo bi se tumačiti na dva načina: ili će to biti prelomni trenutak, kada Nikon nastavlja u pravcu redefinisanja sopstvenih planova i počinje da radi na velikom povratku, ili će nastojati da sve dosadašnje izlete van DSLR sistema stavi pod tepih, te nastavi starim tempom i sa očekivanjima na korak od naučnofantastičnih filmova i zapletom koji počiva na vremenskim mašinama.

Izvesno je da sa ignorisanjem dalje neće ići. Ili će isplivati i u poslednjem trenutku uhvatiti priključak, ili će nastaviti da tone do zaborava. Velike korporacije ne primećuju sopstvenu propast, baš kao što ni zgrade na jalovištu ne primećuju da polako tonu u nekompaktno tlo. Ova se pozicija gotovo do u piksel može preslikati i na konkurentski Canon, s tim da potonji iza sebe ipak ima koliko-toliko (u tržišnom smislu) uspešni EOS M sistem, koji (opet) nije predviđen kao stožer budućeg razvoja, već samo kao nužni artefakt u cilju zadovoljenja džangrizave javnosti.

Bilo kako bilo, sve ove opservacije ne utiču direktno na entitet kakav D810 predstavlja i kakav bi D850 trebao da predstavlja. A predstavlja srž bitisanja Nikon korporacije i razlog zbog čega su i dalje cenjeni u krugu uspešnih fotografa. Da li je D850 dovoljan da obezbedi još taj jedan, poslednji time-out do pada zavese i srljanja na stranputicu sopstvene korporativne tvrdoglavosti i kratkovidosti? Videćemo… a do tada – predstavljamo vam Nikon D850!



SPECIFIKACIJE

Novi aparat ne donosi tako upečatljiv rezolucijski rast, kakvim se prethodnik mogao pohvaliti, ali je on ipak dovoljno primamljiv za one kojima su detalji apsolutno primarni u procesu nastanka fotografije. Kako god, specifikacije nekako uvek ističu rezoluciju, pre nego li neke druge elemente novog modela, iako promene svakako nisu tek kozmetičke:

Tehničke karakteristike: Nikon D850 u poređenju sa prethodnikom, D810

Osim senzora, koji nastavlja novo nepisano pravilo, da Anti-Aliasing (u daljem tekstu AA) filter mora biti izostavljen sa senzora ove kategorije, novi D850 donosi i najbolji autofokusni sistem koji je trenutno raspoloživ na tržištu, bolji svetlomer, memorijski bafer bitno većeg kapaciteta, napredniji video režim, bežičnu komunikaciju kao deo osnovnog paketa i gotovo nestvarnu autonomiju. Naravno, kao i uvek, proizvođač se uvek dovoljno potrudi da izbalansira proizvod, a to znači da, kad postoji sijaset pažnje vrednih poboljšanja, mora postojati i određeni broj negativnih utisaka, kako bi sveukupni utisak ostavio dovoljno razloga za neku noviju generaciju.


PAKOVANJE

Nikon nas je navikao na svoja klasična, zlatno-žuta pakovanja, svedenog dizajna koji u prvi plan ističe jedino oznaku modela. Nije bilo razloga da sada bude drugačije:
 

Nikon D850, sadržaj osnovnog pakovanja

Sadržaj kutije je manje ili više jednak u celom svetu, sa tek sporadičnim sitnicama u zavisnosti od tržišta. Osim tela, koje dolazi u paketu sa BF-1B poklopcem bajoneta, kutija sadrži sledeće elemente: EN-EL15a Li-Ion bateriju sa MH-25a punjačem i kablom za napajanje iz mreže (ili viljuškom za odgovarajuću utičnicu; AN-DC18 široki kaiš za rame; USB kabl za povezivanje sa računarom; štampano uputstvo za aparat i kratko uputstvo za SnapBridge. U kutiji se nalazi i nosač za kabl, predviđen za sigurno pričvršćivanje kablova, kada je aparat povezan sa eksternim uređajima, putem USB ili HDMI veze.



Ostatak teksta → Nikon D850, Test


Pozdrav

10
DSLR fotoaparati / PREMEŠTENA: Canon EOS R
« poslato: Septembar 03, 2018, 02:54:12 posle podne »

11
DSLR fotoaparati / Nikon D7500, Test
« poslato: Jul 18, 2018, 09:26:36 posle podne »



TIMELINE

Godinama u ulozi tzv. „flagship-a“ Nikonove APS-C klase, serija D7x00 je vremenom napredovala, bila pionir inovacija, kreator trendova, predmet čežnje vlasnika fotoaparata nižih klasa i po mnogo čemu etalon industrije, na koji se konkurencija ugledala. Oreol „najboljeg iz APS-C klase u Nikon aromi“, ovaj model je nosio od prve generacije, modela D7000, pa do trenutka kada je, nastojeći da povrati renome koji je svojevremeno nosio D300(s), Nikon predstavio model D500. Budući da D500 u mnogim aspektima daleko prevazilazi ono što je D7x00 klasa nudila, bilo je za očekivati da će koncept, koji je ranije trasiran, biti zadržan, te da će naslednik modela D7200 samo nastaviti ono što je ranije definisano.

Epilog svega je novi model, koji, iako u suštini veoma blizak očekivanom, ipak nije u potpunosti ispratio duh prethodnih iteracija. Što zbog uštede, što zbog bojazni da svojim specifikacijama ne ugrozi prodaju top modela APS-C kategorije (D500), Nikon je svom APS-C-u (sada) srednje klase ukinuo neke elemente, a neke degradirao. I sve to ne bi bilo toliko neobično, da se na drugom frontu, tamo gde odavno vladaju MILC-evi, ne vodi bitka za opstanak, u kojoj su najugroženiji upravo ortodoksni negovatelji DSLR tradicije u svim klasama. Nastojeći da istraje u svom uverenju da DSLR i dalje ima budućnost, Nikon možda i najtvrdoglavije brani ovo uporište. Canon je u međuvremenu ipak štošta uradio na polju MILC sistema, ali je to i dalje unutrašnja bitka da se pruži tek toliko koliko mora, kako bi bilo izbegnuto ugrožavanje DSLR game proizvoda.

Kao i uvek kada taktiziranje i strateško planiranje postane samo sebi svrha, tako je i na polju poslovnih rezultata dveju liderskih kompanija u foto branši, odavno jasno da se nešto mora menjati. Svima, osim izgleda njima. Canon u tom smislu još uvek ima dovoljno rezerve za neometan tržišni nastup, dok u Nikon korporaciji ruže odavno ne cvetaju. Tome u prilog govore i izveštaji, koji u prvi plan stavljaju prodaju pojedinačnih modela, kao što je D810, kao da celokupan godišnji bilans zavisi od samo jednog proizvoda.

„Upornost se isplati“, izreka je koju u Nikonu verovatno bezrezervno neguju… čini nam se – na svoju štetu. Jer, oporavak DSLR koncepta, a pogotovo u meri da bi na kraju ostao dominantan kao što je nekad bio, jednostavno je nemoguć. Ne zbog toga što tehnička ograničenja nije moguće prevazići. Dakako da je moguće. Ali, po koju cenu? Ako trošak poduhvata, koji bi podrazumevao dvostruki AF sistem, hibridno tražilo i mnoge druge kompromise, prevazilazi razumne okvire, postavlja se pitanje poente. Pogotovo u svetlu trenda koji nastoji da ukupan broj elemenata svede na najmanju moguću meru, te se kompletan sistem praktično oslanja na glavni senzor, procesor i jedan ili dva displeja, u zavisnosti od toga da li isti poseduje EVF ili ne. Ako ni zbog čega drugog, DSLR će kao koncept naposletku izgubiti bitku iz čisto ekonomskih razloga, jer čak i uhodana proizvodnja, u kojoj repromaterijal i komponente zbog masovnosti koštaju minimalno, ipak prevazilazi svedenost na kojoj počiva prosečan MILC. Sem toga, ta će se svedenost u budućnosti samo još i produbljivati (sledeća na listi za odstrel će verovatno biti eliminisana mehanička zavesica, kao posledica senzora sa global-shutter-om). A modeli poput Nikon D7500 ili Canon-ovog EOS-a 80D su ipak samo prosečni DSLR-ovi u hijerarhiji svojih kreatora, te bi kao takvi, odavno trebali biti zamenjeni nečim prikladnijim za današnje okolnosti.

Ipak, proizvođač uvek ima poslednju reč. Čak i onda kada evidentno i objektivno nije u pravu. Tako još jednom prisustvujemo rađanju još jednog vrhunskog aparata, čiji tržišni uspeh ponajviše zavisi od konzervativnih korisnika, koji nisu skloni menjanju navika. Ili brendova. A dokle će takvo stanje da potraje, nismo sigurni, jer nam se čini da smo odavno u periodu produžetaka, barem kada su modeli vam top klase u pitanju, gde DSLR-ovi i dalje imaju jasan primat. Čak ako i ne u tehnološkom smislu, ono barem u smislu tržišnog udela i vrhunske servisne podrške. Retoričko pitanje koje se, imajući to u vidu, postavlja je – šta je to što bi nam moglo držati pogled u pravcu jednog Nikona D7500? Probaćemo da odgonetnemo u još jednom deja-vu testu, koji nastavlja monotoniju u srednjoj i nižoj klasi DSLR segmenta.
 



SPECIFIKACIJE

Specifikacije su obično prvi kontakt sa novim fotoaparatom i smatramo ih dobrom uvertirom u podrobniju analizu:
 

Tehničke karakteristike: Nikon D7500 u poređenju sa D7200

Nije prvi put da Nikon preskače redosled brojeva u već ustaljenoj nomenklaturi. Iako bi po nekoj logici to trebalo da ukazuje na nekakav tehnološki skok, u praksi je situacija takva da novi aparat, izuzev senzora, novog procesora i boljeg video moda, ipak ne nudi toliko noviteta, koliko sugeriše izostavljanje D7300 i D7400 modela iz redosleda. Štaviše, neki elementi su čak i degradirani! Druga je stvar što sam senzor razliku čini dovoljno upečatljivom, budući da preuzet od top modela kakav je Nikon D500, te nudi samu esenciju onoga što možemo nazvati najboljim APS-C senzorom današnjice. Koliko je sve to dobro upakovano u telo skromnijih mogućnosti, kakvo je D7500, ostaje da vidimo u nastavku testa. Bez obzira na sve, Nikon D7500 zasad zaista deluje kao nekakva mini verzija Nikona D500, uprkos očiglednim nastojanjima da se njegovo mesto u gami malo koriguje u smeru skromnijih modela.


PAKOVANJE

Nikon D7500 se nudi u tri varijante. Jedna podrazumeva kit sa AF-S DX Nikkor 18-140mm f/3.5-5.6G ED VR objektivom, druga sa AF-S DX Nikkor 18-200mm f/3.5-5.6G ED VR II, a treća samo telo, bez dodatnih objektiva. Kutija je Nikonski prepoznatljiva:
 

Nikon D7500, sadržaj osnovnog pakovanja

Sadržaj kutije u „body only“ varijanti, kakvu smo i mi imali na testu, podrazumeva telo sa pripadajućim poklopcem bajoneta, EN-EL15a Li-Ion bateriju sa MH-25a punjačem i kablom za napajanje iz mreže; AN-DC1 BK široki kaiš za rame; USB kabl za povezivanje sa računarom; DK-5 poklopac tražila. Nekada uobičajeni prateći disk sa ViewNX aplikacijom za pregled i osnovnu konverziju RAW snimaka, kao i uputstvom na CD-u, od nedavno nije na spisku, pa se za te elemente morate snaći na oficijelnom web sajtu.


Ostatak teksta → Nikon D7500, Test


Pozdrav

12
MILC fotoaparati / Fuji X-H1, Test
« poslato: Jun 09, 2018, 12:12:26 pre podne »
 



TIMELINE

“Ne obara se svako drvo prvim udarcem”,  kaže kineska poslovica. Proračunato i strpljivo, Fuji je svoj sistem od samog početka formirao tako da postupno rešava sve probleme i ne dozvoljava da ga stihija nosi napred. Ovaj recept je vremenom izrodio možda i najmudrije formiran sistem, koji je za kratko vreme pobrao simpatije, sada vernih korisnika. Najpre je ponuđena klasa ekskluzivnih modela fotoaparata i objektiva, da bi se vremenom širila kako u pravcu univerzalnosti ponude, tako i u pravcu pokrivanja svih cenovnih klasa. Jedina niša koja je ostala nekako „neobrađena“ u sistematično osmišljenom Fuji ekosistemu, ostao je video. Fuji se, čini se skoro namerno, godinama diskretno otimao trendovima koji su video segment smestili u epicentar dešavanja, možda i preko svake mere. Takva politika je u početku prolazila, ali se vremenom javljalo i negodovanje, što je neke potencijalne kupce oteralo u pravcu konkurentskih rešenja.

I kako to obično biva, kritike uvek imaju neki epilog… čak i kada ga nemaju! Fuji se tokom godina pokazao kao kompanija koja veoma pažljivo osluškuje želje svojih korisnika i u skladu sa tim koriguje projektovane specifikacije nekih budućih modela. I ne samo to, nego je u velikom broju slučajeva sklona desetkovanju prodaje sopstvenih modela, izbacivanjem novih verzija firmware-a, koje starim modelima produžavaju život, često na uštrb prodaje novih.

Ovakva poslovna politika, iako na trenutke deluje apsurdno, u praksi učvršćuje korisničku bazu i čini je stabilnim temeljem za neke buduće inovacije. Nakon što je sistem formirao do nivoa kada mu se, u smislu širine optičke podrške, prosto nema šta zameriti, Fuji je najpre poradio na tome da ponuda obuhvati i niži cenovni rang, a sada je „udario“ i na poslednji segment koji je nekako ostao u zapećku i deo potencijalnih kupaca odvraćao od čitave ideje. Za to vreme, Sony se trudi da svoje modele učini što je moguće univerzalnijima, dok Panasonic forsira video kao težište svog sistema. MILC ekosistem je nedavno pojačan i malo ozbiljnijim pristupom od strane Canona, ali i dalje ne u meri koja bi trebala da zabrine već etablirane MILC igrače.

Fuji X-H1 sledi nekonzistentnu nomenklaturu iz koje se, bez uvida u specifikacije, teško može i naslutiti o kakvom se modelu radi, pa ovako „s nogu“, možemo reći da je u pitanju još jedan u nizu top-modela, koji se u mnogo čemu preklapa sa ostala dva modela ove kategorije – X-T2 i X-Pro 2, s tim da je težište više okrenuto video režimu, što bi ujedno trebala biti i tačka na pitanje Fuji-jevog nastupa u video segmentu.

 



SPECIFIKACIJE

I pored toga što X-H1 ne predstavlja sukcesora modela X-T2, tabela u nastavku bi trebala da dočara nevelike razlike u pogledu upotrebljenih podsistema i naglasi akcenat na video modu:
 

Tehničke karakteristike: Fuji X-H1 u poređenju sa X-T2

X-H1 nudi identičan senzor kakav smo pre skoro godinu dana videli na X-T2. To ne znači ništa loše (naprotiv!), već samo treba da razveje sumnje kod vlasnika starijeg modela da bi im neki eventualni upgrade doneo bilo kakav kvalitativni pomak. Makar u smislu fotografisanja. Osim fizičkih karakteristika senzora, iste su i prateće specifikacije, kao što je ISO raspon, a isto važi i za hibridni fokus, merenje svetla i tome slično. Bez obzira što fizičke dimenzije novog fotoaparata sugerišu akcionu prirodu, brzina rafala i širina memorijskog bafera nisu unapređeni. Čak, moglo bi se reći da na polju bafera postoji i blaga stagnacija. Isto važi i za trajanje baterije u fotografskom modu. Da li video režim opravdava eventualnu investiciju? Pa, zavisi da li se pronalazite u tome. Krenimo u detalje…


PAKOVANJE

Pakovanje, klasično za Fuji MILC aparate, nije previše upadljivo i prilično se razlikuje od ustaljenog trenda drugih proizvođača. Diskretna, crna kutija, nosi samo oznaku modela i logotip proizvođača. Dolazi u svega dve varijante – jednoj koja sadrži samo telo, EF-X8 minijaturni blic i prateće sitnice i drugoj koja u nesvakidašnjem kit paketu nudi baterijski buster grip!


Fuji X-H1, sadržaj kit pakovanja sa Fuji VPB-XH1 baterijskim gripom i EF-X8 eksternim blicem

Sadržaj kit pakovanja, koje smo mi imali na testu, definitivno odstupa od uobičajenog: telo sa poklopcem bajoneta je ono neizostavno, dok kao prateća oprema stiže BC-W126 punjač sa pripadajućim kablom, čak tri primerka NP-W126S baterije, rameni kaiš sa posebnim trouglastim alkama i alatom za njihovu montažu, kožne navlake za alke kaiša, zaštita papučice blica, minijaturni Fuji EF-X8 eksterni blic, VPB-XH1 baterijski buster grip, AC-9VS punjač za grip i naponski kabl za isti, štampano uputstvo i prateći disk sa softverom i uputstvom u elektronskom obliku. Alat za montažu alki je i dalje element koji Fuji smatra dobrim rešenjem, iako se ono u praksi nije pokazalo baš naročito praktičnim, pogotovo ako imate potrebu da s vremena na vreme uklonite rameni kaiš i upotrebite nešto drugo. I dalje smatramo da je Nikonovo rešenje sa alkama daleko bolje, ali u Fujiju očigledno ne misle tako.


Ostatak teksta → Fuji X-H1, Test

13
DSLR fotoaparati / Canon EOS 6D Mark II, Test
« poslato: Januar 24, 2018, 12:03:17 pre podne »
 



TIMELINE

Efikasno prestrojavanje u hodu, nekada može biti delotvornije od građenja dugoročne poslovne politike. Dokaza za ovo ima u svim sferama industrije, a primer koji sam Canon nudi, tiče se upravo prethodne generacije aparata kojeg ćemo ovaj put testirati.

Kada je sa EOS-om 5D Mark III, Canon izveo redefiniciju klasa i zainteresovanim kupcima pružio ono što nisu imali u prethodnoj iteraciji čuvene „petice“, nastao je jaz koji je nekako trebalo zakrpiti. Slučajno ili zbog glasina koje su kružile u pogledu planova najljućeg rivala (Nikon; prim.aut.), Canon je kao zamenu za tržišni nastup popularnog FF tela imao nešto dovoljno slično, praktično, ali ne i suviše napredno, kako cenovni rang ne bi premašio nekakve skromne okvire. Tako je nastao EOS 6D, aparat čija je inicijalna namena bila upravo nasleđivanje koncepta koji je započeo stari EOS 5D.

I premda je aparat naišao na (mahom) opravdane kritike u pogledu nekih tehničkih rešenja, evidentno je da je ono najočiglednije, a to je tržišni udeo, vinuo Canon na još više grane. Svakako da motiv za nastanak EOS-a 6D nije bio samo u nasleđivanju starijeg modela, već je tome kumovala i sve agresivnija poslovna politika direktnog konkurenta, koji je svojim modelom D600, nastojao da preuzme primat u nižem rangu 35mm DSLR-ova.

Proteklih nekoliko godina se u više navrata moglo čuti da Canon planira naslednika EOS-a 6D, ali bez ikakvih opipljivih dokaza, pa je to ostalo u domenu glasina. Danas, celih pet godina kasnije, EOS 6D Mark II je pred nama. Na tržištu se štošta promenilo u odnosu na prilike kakve su vladale 2012. godine, pa je i uspeh sve, samo ne zagarantovan. Konceptualno, EOS 6D Mark II nije previše odmakao od svog prethodnika. I dalje se radi o najjeftinijem DSLR-u iz 35mm ponude ovog proizvođača, s tim da su specifikacije taman takve, da njegova početna cena nije primamljiva u meri u kojoj je to bila vrednost prethodnika. Najpre iz razloga što je danas na raspolaganju više raznih modela koji svojom jednostavnošću, cenom, pa i dizajnom, mogu da konkurišu novom Canonu. Međutim, iskreno govoreći, ni ono što ovaj aparat nudi, više nije na niskom nivou, kao što je bio slučaj sa starom verzijom. Sve je unapređeno na viši nivo, pa je 6D Mark II, iako generalno predstavljen kao FF verzija EOS-a 80D, ipak po mnogo čemu iznad popularnog APS-C tela.

No, treba biti realan. Canonov najjači adut, optička podrška, koja je veoma jaka u svim segmentima, a posebno sveprisutna u formi polovne robe, ovom proizvođaču osigurava još neki period u kojem može da relativno bezbrižno planira budućnost, iako deluje da su svi vozovi odavno prošli. Da li je 6D Mark II dovoljno primamljiv da dočeka promociju nekog EOS-a 6D Mark III, dok DSLR u nižim kategorijama ne bude penzionisan u korist MILC koncepcije? Ne bismo znali. Deluje da 6D Mark II zaista nema šta naročito da ponudi u tehnološkom smislu, a da ga to ističe iznad konkurencije. S druge strane, iza fotografa na kraju ostaju samo fotografije, pa je to možda i ideja od koje sve počinje.

 



SPECIFIKACIJE

U kategoriji najbolje rangiranih modela, obrazovanje spiska karakteristika je za proizvođača relativno jednostavno – dovoljno je u aparat „natrpati“ sve što trenutne mogućnosti dozvoljavaju, te imati proizvod čije su šanse protiv konkurencije najveće moguće. Kreirati model koji se nalazi na nižoj lestvici, znatno je teže. Najpre, treba pobediti sebe, odupreti se pritisku javnosti, izvesti konkurentnu cenu, a opet pružiti dovoljno da konkurencija ima dovoljno komplikovan zadatak da to isprati. EOS 6D Mark II u tehnološkom smislu ne nudi nešto kapitalno drugačije u odnosu na sve ono što smo iz Canon kuhinje do sada videli, pa ipak, u gotovo svim segmentima manje ili više unapređuje ono što je osnovni model svojevremeno nudio. Zlobnici bi mogli reći da prethodnu „ponudu“ i nije preterano komplikovano prevazići, ali je činjenica da je prethodnik tržišno veoma dobro primljen, te da brojke pobijaju sve druge argumente. Pogledajmo kako to sada izgleda:
 

Tehničke karakteristike: Canon EOS 6D Mark II u poređenju sa 6D

Ono što je većina zamerala prošli put, bila je rezolucija. Ona je sada veća i iznosi 26MP, ali je od broja piksela daleko važniji način na koji senzor očitava informacije, a tu dolazimo do ključne razlike između dva modela – EOS 6D Mark II poseduje Dual-Pixel CMOS, kao veliku potporu video modu, a tu je i ADC integrisan u sam senzor. Tako je Canon eliminisao jednu od glavnih tehničkih prepreka ka postizanju boljih performansi. Naravno, tehnologija je samo preduslov, a ne i de facto rešenje, pa se konkretan napredak ipak mora proveriti u praksi.

Procesor je par generacija noviji, AF sistem nemerljivo napredniji, unapređeno je merenje svetla, bafer, brzina rafala, ekran je osetljiv na dodir, a rađeno je i na energetskoj optimizaciji. Od onoga što je izostalo, zameramo nepostojanje 100% tražila, 4K video zapisa (timelapse ne računamo) i ekrana više rezolucije, iako je ovaj put implementiran obrtni tip. Ovako s nogu, unapređenja deluju više nego pristojno. Pa, pređimo na konkretnije informacije.



PAKOVANJE

Tipično Canon pakovanje, dostupno je u dve zvanične verzije. Kit paket dolazi sa novim EF 24-105mm f/4L IS II USM, koji već dugo očekujemo, a moguće je kupiti i varijantu tela bez objektiva. Izgled je prepoznatljiv:
 

Canon EOS 6D Mark II, sadržaj osnovnog („body only“) pakovanja

U osnovnom pakovanju, koje podrazumeva samo telo, a koje smo i mi imali na testu, pored aparata i poklopca bajoneta, nalaze se još i: LP-E6N Li-Ion baterija sa zaštitnim poklopcem, LC-E6 punjač baterije (odnosno LC-E6E verzija sa kablom, kao na slici), široki kaiš za rame i osnovno korisničko uputstvo u štampanom obliku. Prateći softver se sada isporučuje samo u on-line obliku i moguće ga je skinuti za zvaničnog sajta. Dolazi u verzijama za Windows i MacOS sisteme, a osim poznatog Digital Photo Professional RAW konvertora, sadrži i EOS Utility alatku za kontrolu aparata putem kabla ili bežično, kao i prenos snimaka na računar. Tu je i Picture Style Editor, kojim se kolorni stilovi mogu podešavati po volji i Image Browser EX, za pregled i osnovnu katalogizaciju snimaka. Na spisku nije ni USB kabl, kojim se aparat povezuje sa računarom, što se do sada nije često dešavalo u slučaju Canon DSLR-ova. Ovaj gest štednje smo imali prilike da vidimo sa EOS-om 80D, ali nismo baš očekivali da će se sa tom praksom nastaviti. Veoma čudan i nadasve nepotreban način štednje.

Ukoliko se odlučite za kit varijantu, gore navedeni komplet će biti proširen novim EF 24-105mm f/4L IS II USM objektivom, pratećim poklopcima, zonericom i mekanom torbicom.



Ostatak teksta → Canon EOS 6D Mark II, Test


Pozdrav

14
MILC fotoaparati / Fuji GFX 50s, Test
« poslato: Novembar 10, 2017, 05:44:58 posle podne »
 



TIMELINE

U vreme hiperprodukcije, a posebno u situaciji gde realno ne predstavljate neki naročit faktor u smislu tržišnog udela, da biste postigli zapažen uspeh, morate imati nešto veliko. Impozantan aparat može nastati kao rezultat vrhunskog inženjeringa, može biti dizajnerski unikat, a može biti i doslovno – veliki.

Fuji GFX 50s je aparat koji kombinuje najmanje dve od tri poželjne osobine. Iako možda nije svetionik dopadljivog dizajna, svakako nije ni ružan, mada je mnogo bitnije to što u tehničkom smislu predstavlja nešto dovoljno blisko prosečnom korisniku, a opet dovoljno izuzetno, da izazove ljubopitljive poglede i salve pitanja zainteresovanih prolaznika.

Fuji je još od zatvaranja DSLR priče sebe lišio laktanja sa vodećima u branši. Suptilna evolucija, strpljivo i pažljivo formiranje sistema, kupili su ovoj kompaniji dosta vremena i manevarskog prostora za sigurno osvajanje tržišta i zauzimanja stabilnog udela u njemu.

Fujijeva odluka da se ne prikloni masovnom usvajanju FF formata kao nečega veoma bitnog, mnoge je razočarala, ali se u praksi (reklo bi se) ipak pokazala mudrom, jer je na terenu koji je odavno rasparčan između Canona i Nikona, sa neverovatno agresivnim nastupom Sony-ja, Fujiju preostalo da se za mrvice bori sa Pentax-om.

Umesto toga, Fuji je prigrlio ideju koju je upravo Pentax prvi doveo do realizacije – predstavljanje srednjeformatnog aparata koji će cenom biti u rangu onoga što zovemo „ponudom koja se ne odbija“, a opet u dovoljnoj meri atraktivnog i unikatnog, da izbegne direktan sukob sa jakom i nemilosrdnom konkurencijom.


Pojam srednjeg formata nije mlad. Zapravo, u pitanju je format koji je hronološki stariji od danas uobičajenih formata, a svoju prvu renesansu je doživeo veoma davno, u doba filma. U ne tako dalekoj prošlosti, srednjim formatom su se bavili samo odabrani pojedinci, najpre iz finansijskih razloga. Srećom, vremena se menjaju, pa je srednji format, pre svega zahvaljujući pionirima omasovljenja, poput Pentax-a i (sada) Fujija, sve češće dostupan i onima koji nisu spremni da za aparat sa objektivom izbroje petocifrenu svotu novca.

Koncept bezogledalnih (MILC) sistema je od starta usmeren pre svega ka pružanju više zadovoljstva u manjem pakovanju, ali je upravo koncept srednjeformatnog MILC-a pokazao da budućnost istog ne mora biti samo u smeru svedenog ili retro dizajna, oličenog u što manjoj zapremini, već to može biti i svojevrstan proboj u oblasti u kojoj su gabariti bili i realno daleko veća glavobolja, nego što to važi za FF ili APS-C formate. Srednjeformatni (Medium format; u daljem tekstu MF) aparati iz DSLR kategorije, većinom spadaju u veoma nezgrapne sprave, koje osim cene, imaju i teret veoma sporog rada, kao i raznih drugih tehničkih ograničenja, zbog kojih nikad nisu uspeli da se nametnu kao nešto uobičajeno i sveprisutno.

Fuji GFX 50s je tu upravo s idejom da sve navedene nedostatke svede na minimum i konačno vrati MF na mesto koje mu pripada. Da li je uspeo? Pošteno rečeno, rano je reći, ali obrisi budućnosti postaju sve jasniji.
 



SPECIFIKACIJE

Novi model fotoaparata obično ima svog prethodnika, sa kojim se tabelarno može uporediti. Ovde to nije slučaj, jer je GFX 50s potpuno novi aparat u Fuji ponudi. S toga nam ostaje da skup informacija jednostavno klasifikujemo na uobičajen način, ali bez komparacije sa nekim drugim modelima:
 

Tehničke karakteristike: Fuji GFX 50s

Ako izuzmemo činjenicu da GFX 50s odlučno gazi po opšteprihvaćenom konceptu MILC-a, kao gabaritno skromnog sistema, senzor je definitivno najinteresantnija stavka celog sklopa. Ni svi drugi podsistemi, poput AF sistema, vrhunskog elektronskog tražila i mnogih drugih stvari, ne mogu da se mere sa ekskluzivnošću koju nudi digitalni senzor srednjeg formata.


PAKOVANJE

Pakovanje je svedeno, za Fuji neuobičajeno bele boje i sadrži neke standardne, ali i neke specifične elemente:


Fuji GFX 50s, sadržaj osnovnog, „body only“ pakovanja sa priloženim EVF-GFX1 tražilom

Telo je, naravno, najvažniji element, a osim njega, u kutiji su još i odvojivo elektronsko tražilo EVF-GFX1; BC-T125 punjač sa pripadajućom viljuškom; NP-T125 Li-Ion baterija; široki kaiš za rame sa posebnim alkama za montažu na telo; zaštitni nosač kablova;  kao i uputstvo u štampanom obliku.



Ostatak teksta → Fuji GFX 50s, Test

15
DSLR fotoaparati / Canon EOS 77D, Test
« poslato: Avgust 20, 2017, 12:08:47 posle podne »
 



TIMELINE

U želji da sa novom generacijom izbegne konfuziju koja je zavladala nakon istovremenog predstavljanja dva tako slična, a istovremeno i veoma različita aparata, kakvi su EOS-i 750D i 760D bili, Canon je odlučio da koriguje nomenklaturu i nasledniku EOS-a 760D nadene novu, prepoznatljivu oznaku. I baš kao što vešt kulinar nekada pretera u pokušajima da prevaziđe samog sebe, te na kraju kreira gotovo nejestiv obrok, tako je i Canon u nastojanju da jasnije razgraniči klase, napravio totalnu zbrku, veoma nalik onoj koja već decenijama vlada kod glavnog rivala – Nikona.

Tako sada imamo 760D, njegovog (skoro) direktnog naslednika, 77D, iznad kojeg je 80D, ali i 70D, koncepcijski, naravno. Deluje zbunjujuće? A kako bi drugačije i moglo biti, kada se u moru modela više ne može jasno utvrditi klasifikacija i rangiranje po ekskluzivnosti? Čak ni drugo ime, koje se za isti aparat primenjuje na nekim tržištima (EOS 9000D) ne nudi bolju ideju o poziciji u gami.

EOS 77D je sada „usamljen“ u svojoj podklasi, dok je 750D dobio naslednika uobičajenog imena, EOS 800D, baš kako smo i navikli tokom godina. Koja je tačno svrha EOS-a 77D… teško da će utvrditi čak i istoričari… za krajnjeg korisnika je bitno samo ono što je ispod haube, tj. ono što model nudi u praktičnom smislu. Ne bismo mogli reći da je u pitanju nekakav revolucionaran iskorak. Čak ni evolutivni pomak. Više se može govoriti o inkrementalnom unapređenju, tek za par nijansi uočljivijem, nego što bi jedan novi firmware mogao doneti postojećem EOS-u 760D. Dakle, još jedan „restajling“, u duhu autoindustrije.

I dalje možemo govoriti o sve većoj gužvi na tržištu i sve oštrijoj borbi za svaki segment. Čovek bi očekivao da se klasifikacija vremenom ukrupni, te da gama jednog proizvođača bude svedena na svega par modela, imajući u vidu njihove sve minornije međusobne razlike. Ipak, realnost govori da ponuda dostiže gotovo nezamislive razmere i preti da svojim zasićenjem ugrozi čak i industriju mobilne telefonije. Ponuda nikad nije bila veća… istinu govoreći – ni bolja, ali opet, sve to na tržištu koje odavno stagnira i odavno je željno nečega fundamentalno drugačijeg, deluje preko svake mere isforsirano… ili nepotrebno, ako baš hoćete. Zato i ne čudi sporadično pokazivanje mišića u segmentu srednjeformatnih aparata (Pentax i odnedavno Fuji), uprkos ekonomskim pokazateljima koji veoma egzaktno ukazuju na promašenu investiciju. I dok veći deo industije pokušava da na sve načine animira prosečnu osobu da shvati prednosti namenske opreme u odnosu na tipičan mobilni telefon, dovijajući joj se na sve moguće i nemoguće načine, malim, ali efektnim inovacijama i dizajnom, Canon i Nikon gaje princip sinhronog ignorisanja situacije i ceđenja još malo profita iz davno utvrđenih receptura, koje su verovatno nasledili od bake, poput nekog kulinarskog umeća s početka priče.


 



SPECIFIKACIJE

Canon EOS 77D je predstavljen tačno dve godine nakon EOS-a 760D. Razlike među njima nisu potpuno kozmetičke, ali realno, nisu ni epske, kao što se iz tabele može i videti:
 

Tehničke karakteristike: Canon EOS 77D u poređenju sa Canon EOS 760D

Senzor jeste potpuno nov, uprkos identičnoj rezoluciji, nov je i AF sistem, poboljšan je bafer u značajnoj meri, a isto važi i za autonomiju, premda je zadržana stara baterija. Dovoljno za početak, barem kada je reč o međusobnom poređenju generacija. Da li je dovoljno i za ozbiljan tržišni nastup, to ćemo već videti. U međuvremenu…



PAKOVANJE

Za razliku od prethodnika, novi aparat se nudi samo u dve kit varijante. Jedna uključuje već poznati EF-S 18-135mm f/3.5-5.6 IS USM, a drugi je zamena za stari početni kit i nosi oznaku EF-S 18-55mm f/4-5.6 IS STM. Dizajn kutije je prepoznatljiv:
 

Canon EOS 77D, sadržaj osnovnog, „body only“ pakovanja

U osnovnom pakovanju, koje smo i mi imali na testu, pored aparata i poklopca bajoneta, nalaze se još i: LP-E17 Li-Ion baterija sa zaštitnim poklopcem, LC-E17 punjač baterije (odnosno LC-E17E verzija sa kablom, kao na slici), široki kaiš za rame i osnovno korisničko uputstvo u štampanom obliku. Prateći softver se ovaj put isporučuje isključivo putem oficijelnog sajta, u verzijama za Windows i MacOS sisteme, a osim poznatog Digital Photo Professional RAW konvertora, sadrži i EOS Utility alatku za kontrolu aparata putem kabla ili bežično i prenos snimaka na računar, Picture Style Editor, kojim se kolorni stilovi mogu podešavati po volji i Image Browser EX, za pregled i osnovnu katalogizaciju snimaka.



Ostatak teksta → Canon EOS 77D, Test


Pozdrav

17
DSLR fotoaparati / Nikon D500, Test
« poslato: Maj 23, 2017, 03:17:36 posle podne »



TIMELINE

Iznuđen potez, bilo da se radi o bici na bojnom polju, političkoj odluci, životnom izboru ili nečemu drugom, uvek predstavlja kompromis. Osim što je kompromis, iznuđen potez je i izraz nevoljnog, kada se nešto radi samo da bi se zadovoljili nečiji prohtevi, bez naročite želje da im se udovolji kvalitetno. Kao i u svemu drugom, iznuđeni modeli aparata, samo da bi se pošto-poto odgovorilo na potez najvećeg rivala, u startu predstavlja izgubljenu bitku. A da li je baš tako?

Kada dugo ignorišete želje korisnika, procenjujući da bolje možete da odredite prioritete, nego što to čini zainteresovana javnost, može se desiti da se jedan pozamašan deo njih okrene drugom rešenju, u datom trenutku prisutnom na tržištu. Nikon je upravo to uradio – potpuno ignorisao želje kupaca za novim APS-C aparatom najviše kategorije, koji bi konačno odmenio davno zaboravljeni D300s. Uprkos učestalim tračevima koji su podgrevali maštu i davali lažne nade, vreme je učinilo svoje – više skoro da i nije bilo onih koji su čekali naslednika D300s. Najveći deo je izabrao aparat neke druge klase. Ili brenda.

I kao što to obično biva, proizvođač se odjednom setio da u svojoj gami nema odgovarajući aparat, kojim bi se suprotstavio konkurentskoj zvezdi, oličenoj u Canon-ovom EOS-u 7D Mark II. Što u želji da pokaže šta ume, što iz razloga ubiranja profita, Nikon je odlučio da obnovi život ove kategorije DSLR-ova, predstavivši model čija oznaka i ne koketira baš naročito sa starim modelom, iako tehnički to upravo i jeste njegov naslednik.

U moru veoma brzih i sve boljih MILC-eva, predstavljanje jednog tradicionalnog DSLR-a deluje skoro pa čudno. Nema nikakvih sumnji da tržišni potencijal postoji, ali postoji li dovoljno entuzijazma među kupcima da odole trendu minijaturizacije i prepuste se čarima „staromodnog“ zvuka ogledala?

Zavisi šta se dobija, rekao bi neko… Pa, ostaje nam da vidimo šta se to zaista dobija…
 



SPECIFIKACIJE

Nikon D500, premda ne pod tim imenom, spada u red najiščekivanijih aparata proteklih godina, a želja za njim je gotovo splasnula do apsolutne nule, nakon što je Nikon nestrpljive vlasnike D300s „počastio“ sa par saopštenja koja su naslednika istog praktično u potpunosti isključivala iz nekog budućeg plana. Prvi put su nade u Nikon polagane nakon što je direktni rival, Canon, predstavio tržištu EOS 7D, kao direktnog izazivača D300s. U godinama iza, više se puta događalo da do zainteresovane javnosti dođu neproverene informacije o nekakvom D400, ali bi svaki put postalo jasno da su u pitanju samo glasine. I baš kada je grupa upornih, koji su i dalje imali nade, gotovo u potpunosti zaboravila na naslednika, Nikon je odlučio da ipak ponudi svoje viđenje najboljeg APS-C aparata. Slučajno ili ne, baš nakon što je Canon predstavio EOS 7D Mark II.

Diskontinuitet u nomenklaturi znači dve stvari – D500 je mnogo ozbiljniji fotoaparat nego što je i inače svojevremeno odlični D300(s) bio, a osim toga – nalet veoma dobrih MILC aparata je nekako morao biti amortizovan. U nedostatku dovoljno konkurentnog MILC sistema, novi i performansama maksimalno „napucani“ D500 se činio kao pravo rešenje:
 

Tehničke karakteristike: Nikon D500 u poređenju sa D300s

Mnogi su odmah konstatovali zakasnelu reakciju. Kasno je možda i za ozbiljno delanje u MILC segmentu, s obzirom da su viđeniji igrači u industriji već plasirali svoje karte na tom polju, a za DSLR da i ne govorimo. Posebno imajući u vidu trendove koji sferu interesovanja entuzijasta već godinama izmeštaju u domen FF (full-frame) senzora. S druge strane, oni koji su zaista želeli naslednika D300(s), potražili su ga u D7x00 seriji ili konkurentskom EOS-u 7D. Čini se da je prostora za ponovno osvajanje tržišta suviše malo. Ali, iznenađenja su uvek moguća. Pogotovo ako je ponuđeni model zaista beskompromisan.


PAKOVANJE

Tipično Nikon pakovanje, dostupno je u dve verzije – samo telo („body only“) i kit sa potpuno novim AF-P 16-80mm f/2.8-4E ED VR. Izgled je prepoznatljiv:
 

Nikon D500, sadržaj osnovnog „body only“ pakovanja

U „body only“ pakovanju, koje smo i mi imali na testu, pored aparata i poklopca bajoneta, nalaze se još i: EN-EL15 Li-Ion baterija sa zaštitnim poklopcem, MH25a punjač baterije, široki kaiš za rame i osnovno korisničko uputstvo u štampanom obliku. Prateći softver se isporučuje putem oficijelnih kanala i dostupan je potpuno besplatno. Raniji besplatni ViewNX je dopunjen i naprednijim Capture NX-D paketom, koji je i sam postao besplatan.

Odlučite li se za kit varijantu, u kutiji ćete zateći još i novi AF-P DX Nikkor 16-80mm f/2.8-4E ED VR objektiv.


Ostatak teksta → Nikon D500, Test


Pozdrav

18
DSLR fotoaparati / Canon EOS 5D Mark IV, Test
« poslato: Mart 31, 2017, 03:57:57 posle podne »
 



TIMELINE

Živeti u generaciji uspešnih, s jedne je strane sjajno. Imate priliku živeti baš taj trenutak, radovati se autentičnim uspesima i s ushićenjem iščekivati svaki sledeći korak. Koliko god čudno zvučalo, isto je i sa tehnikom – ako ste savremenik nečega posebnog, pamtićete to celoga života. Međutim, kada prođe neko vreme, kada sjaj nestane pod patinom vremena, prilika da se sve izrodi još jedan izuzetak, još jedan etalon uspešnosti, realno je sve manje izgledna.

Canon EOS 5D, zaista veliki korak u svetu foto tehnike, možda u nekoj meri veliki kao sama digitalna revolucija, svoj uspeh duguje pre svega unikatnosti koju je posedovao u to vreme, ali i smelosti proizvođača da dosta rano zagrize u teren koji je i dalje bio rezervisan ili za izuzetno skupe modele digitalnih aparata ili za tradicionalni film. Bez obzira što se njegova izuzetnost ogledala praktično u samo jednom jedinom elementu (full-frame senzoru), rođena je urbana legenda koja i danas živi. Ako izuzmemo egzotične komade opreme iz doba filma i pojedinih rariteta iz digitalnog doba, može se reći da je EOS 5D možda i jedini DSLR koji i danas živi u velikom broju i koji se i danas koristi kako se koristio onda kada je predstavljen. Jedanaest godina od tog trenutka, trenutka kada je svet ugledao EOS 5D i masama obezbedio priliku za digitalnu ekvivalenciju 35mm filma, imamo priliku da isprobamo već četvrtu iteraciju ovog modela. 5D Mark II je na svoj način doneo nešto posebno, 5D Mark III je napravio otklon od utabanih staza, dok je od 5D Mark IV malo ko i očekivao nešto naročito ili u bilo kom smislu preterano napredno.

Doza pesimizma je ponekad zdrava, ali je malo ko verovao da će posle toliko porušenih snova o novom senzoru u 5D Mark III, Canon biti u stanju da iznese nešto dovoljno veliko i dostojno originalnog EOS-a 5D. I kako to uvek biva, svet je nakon 5D Mark III (umesto 5D Mark IV) ugledalo nešto potpuno neočekivano – Canon EOS 5Ds i to ne u jednoj, već u dve veoma slične varijante. Uprkos činjenici da se sa 5Ds i 5Ds R Canon zapravo vratio izvornoj ideji i konceptu oko originalnog EOS-a 5D, zainteresovana javnost je i ovaj put bila nesrećna, ovaj put tražeći „nešto drugo, a ne rezoluciju“. Poput majke razmažene dece, Canon je još jednom pokušao da zadovolji što širi raspon tržišta, prvi put osluškujući kupce oko koncepta EOS-a 5D Mark IV, baš kao što je to relativno nedavno učinio i sa 7D Mark II. Učinkom u high-end APS-C segmentu ovog proizvođača smo u principu zadovoljni, iako bi mnogi njegovi elementi mogli biti primetno bolje koncipirani. Ipak, ono što donosi 5D Mark IV predstavlja skup svega onoga što su Canon korisnici priželjkivali još od trenutka prvih nagađanja o EOS-u 5D Mark II. Konačno?

Bez obzira kakav ishod testa na kraju bude, na osnovu specifikacija možemo reći samo jedno – ako i ovaj put bude nezadovoljnih, bojimo se da takvi neki „svoj“ aparat nikad neće ni dočekati.

 



SPECIFIKACIJE

Nekako je uvek najlakše početi sa tehničkim karakteristikama. Ono što vizuelni utisak ne može da dočara, lista specifikacija svakako može:
 

Tehničke karakteristike: Canon EOS 5D Mark IV u poređenju sa 5D Mark III

Ne možemo reći da mnoge od novina nismo mogli očekivati u najnovijoj „petici“. S druge strane, neki se detalji prosto ne mogu videti iz liste specifikacija. Ono što se vidi, sasvim je dovoljno za nekakvu diskusiju o napretku. Novi senzor, poboljšani AF sistem, bolji displej, naprednije merenje, 4K video, integrisani Wi-Fi i GPS moduli, sami po sebi zvuče dovoljno intrigantno. Pogledajmo detaljnije…



PAKOVANJE

Nešto drugačiji dizajn pakovanja koji smo videli kod EOS-a 5Ds, očigledno je bio samo privremenog karaktera i vezan samo za dotični model. Canon 5D Mark IV sledi uobičajena dizajnerska rešenja, na koja smo tokom godina navikli:
 

Canon EOS 5D Mark IV, sadržaj osnovnog „body only“ pakovanja

U pakovanju se, pored aparata i poklopca bajoneta, nalaze se još i: LP-E6N Li-Ion baterija sa zaštitnim poklopcem, LC-E6 punjač baterije (odnosno LC-E6E verzija sa kablom, kao na slici), široki kaiš za rame, USB 3.0 kabl i zaštitni nosač za isti, osnovno korisničko uputstvo u štampanom obliku i dva DVD-a od kojih jedan sadrži prateći softver, a drugi uputstva za aparat i aplikacije u elektronskom obliku. Prateći softver se isporučuje u verzijama za Windows i MacOS sisteme, a osim poznatog Digital Photo Professional RAW konvertora, sadrži i EOS Utility alatku za kontrolu aparata putem kabla ili bežično i prenos snimaka na računar, Picture Style Editor, kojim se kolorni stilovi mogu podešavati po volji i Image Browser EX, za pregled i osnovnu katalogizaciju snimaka.

Ukoliko se odlučite za kit varijantu, gore pobrojani elementi biće obogaćeni i za novi EF 24-105mm f/4L IS II USM objektiv, sa pripadajućim poklopcima, zonericom i mekanom torbicom.



Ostatak teksta → Canon EOS 5D Mark IV, Test


Pozdrav

20
Ostala oprema / PREMEŠTENA: Zonerica
« poslato: Februar 19, 2017, 06:41:33 posle podne »

Stranice: [1] 2 3 4 5 ... 11