Retro, retro, retro i retro…. i tako u beskonačno. Međutim, retro vizuelni identitet nije tu zbog sebe, da bi eto bio... čisto retro, već u jednom momentu mora i evoluirati do tačke kada postaje i ergonomski jasnije definisan. Senzori i procesori, odavno nisu usko grlo bilo koje klase fotoaparata, pa se razlike između njih ipak na kraju neumitno svedu na neke druge aspekte, od brzine i tačnosti autofokusnog sistema pa do udobnosti pri držanju, rasporeda i broja tastera odnosno točkića. Napraviti kompromis između lepote i udobnosti nije nimalo lak posao, a da je tako videćete ako malo bolje pogledate kompletnu ponudu u višoj klasi mirrorless fotoaparata. Panasonic GH4 jeste udoban mirrorless, ali nije od onih koji plene lepotom a slična situacija je i sa Sonijevim modelima. Tu su i prelepi Olympus modeli, ali nije retko da njihovi kupci posegnu i dodatnim gripom kako bi dobili na stabilnosti. Kada dođemo do tačke gde nabavljamo pomenuti grip, nekako smo obesmislili jednu od osnovnih prednosti mirrorless sistema, a to su pogađate – skromne dimenzije. A one su kod mirrorless sistema u najvećoj meri uslovljeni i vašim izborom objektiva, jer će oni ipak na kraju svoju najveću snagu pokazati sa diskretnim i svetlosno jakim objektivima. Napraviti fotoaparat koji je izgledom diskretno šarmantan, udoban za rukovanje, operativan a pritom sposoban da ne bude obesmišljen nekim krupnijim objektivom, jeste pravi izazov. >>> nastavak na blogu (http://pcfoto.biz/blog-fuji-x-t1-146361)
(http://pcfoto.biz/Image/1951200_.jpg)