Autor Tema: Moji azijati  (Pročitano 16655 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže smarko

  • Senior
  • ****
  • Poruke: 933
    • Pogledaj profil
Moji azijati
« poslato: April 11, 2014, 03:29:14 pre podne »
Na predlog jedne clanice foruma, otvaram temu koja ce biti posvecena jos jednom mom velikom hobiju i zadovoljstvu.
U pitanju su moji psi, rase Srednjeazijski ovcar.
Trenutno imam 3 odrasla azijata (dva muzjaka i zenku) i dosta iskustva iza sebe. Prvog azijata sam uzeo u martu 2010. i moja strast ka njima od tada ne jenjava, naprotiv. Sve vise i vise sam opcinjen tim zivotinjama. Ovde cu postavljati i starije fotke, ali i novije koje ce mozda moci malo da vam docaraju zasto ih toliko volim.

Sve je pocelo u martu 2010. godine kad sam uzeo svoj prvog azijata. Dvomesecni Kabur me je usrecio kao retko ko do tada.

Inace, svoj prvi DSLR sam uzeo prvenstveno zbog njega, misleci naivno da ce mi fotke same od sebe biti mnogo bolje :) Dve moje trenutno najvece pasije su pocele otprilike u isto vreme.

« Poslednja izmena: April 11, 2014, 03:48:20 pre podne od strane smarko »

Van mreže smarko

  • Senior
  • ****
  • Poruke: 933
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #1 poslato: April 11, 2014, 03:44:41 pre podne »
U medjuvremenu cu preskociti neko vreme, cisto da se vidi koliko porastu za jako kratkov vreme :)

Fotkano u januaru, skoro cetiri godine star.


Van mreže smarko

  • Senior
  • ****
  • Poruke: 933
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #2 poslato: April 11, 2014, 12:18:29 posle podne »
Svim psima je potrebna socijalizacija... Za malog azijata je kljucno da se susretne sa sto vise situacija u stenecoj dobi. Kljucni period za psihofizicki razvoj steneta je do godinu dana, a tad se i prave najvece greske. Greske u ishrani (pregojenost je pogubna za velike rase koje rastu velikom brzinom), a i greske u vaspitanju. Za azijate to narocito vazi, jer stenac vrlo brzo poraste tako da ga je fizicki jako tesko kontrolisati kad poraste. Neke naizgled bezazlene stenece igre dok je mali znace mnogo vise za njegov razvoj nego sto neiskusni vlasnik to prepoznaje. Greske u tom periodu je posle jako tesko ispraviti.
Inace, ovo je kasno sazrevajuca rasa i potpun psihofizicki potencijal ova rasa ispoljava tek sa otprilike navrsenih 3 godine.

Kabur sa 2,5 meseca

ps. ako sam omasio forum za ovakvu temu, molim moderatora da prebaci temu gde najvise odgovara :)
« Poslednja izmena: April 11, 2014, 12:20:57 posle podne od strane smarko »

Van mreže Tyler Durden

  • Iskusni član
  • ***
  • Poruke: 497
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #3 poslato: April 11, 2014, 08:15:05 posle podne »
Nisi promašio, samo nastavi!

Van mreže neo

  • Moderator
  • Veteran
  • *
  • Poruke: 2890
  • Pol: Muškarac
    • 15250692@N05
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #4 poslato: April 12, 2014, 11:42:21 pre podne »
Prelepa rasa!Ima finih fotografija,ali kad budeš imao slobodnog vremena(kojeg retko ko ima  :laugh:    ) odvedi menažeriju negde u prirodu pa raspali po paninzima i sl. stvarima.

Van mreže smarko

  • Senior
  • ****
  • Poruke: 933
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #5 poslato: April 12, 2014, 11:43:54 posle podne »
Setam ih ja, ali... nisam ih bas naucio da "idu uz nogu", a mogu da budu jako nezgodni ako ih neki pas slucajno izazove. Ja imam oko 90kg i jedva da mogu da vodim muzjaka. Tesko je objasniti koliko su to snazni psi. Obavezno mi treba asistent ako hocu u paru da ih vodim. Zatim, cim dodjemo do neke pustare, zapale jako daleko i iz daljine prate gde sam, tako da mi mojih 200mm nije dovoljno :) Hocu reci, nije bas lako sve to sam hendlati, a onda jos aparat na ledjima i gledati pravi momenat :)

Ipak, imam zavidnu kolekciju njihovih fotki (pa i onih kad su pusteni u setnji) koje nameravam da okacim ovde, ujedno da priblizim ljudima ovu prelepu rasu. Mislim da je dosta ljudi culo za njih, ali da ne znaju bas puno o njima.

Nazalost, ja licno nisam zadovoljan kvalitetom tih fotki. Moracu uskoro da opalim novu seriju :)

Nameravao sam danas da okacim jos koju fotku, ali upravo zbog njih sam izgubio ceo dan (snabdevanje mesom na jedan malo duzi period) :)

Malo o rasi... Kako sam ih zavoleo... volim naravno sve zivotinje, pse narocito i nameravao sam da uzmem psa po svojoj meri. Zeleo sam prvenstveno zdravu i funkcionalnu zivotinju koja nece imati problema sa zdravljem. Takodje, zeleo sam "umerenog" psa cuvara i karakterno stabilnog psa, psa koji se nece zaleteti na coveka kad nisam tu i povrediti ga bez razloga, ali koji ce znati da reaguje u skladu sa situacijom i da otera potencijalnog uljeza. Zeleo sam psa kome bih mogao da poverim nesto svoje najvrednije i da ne razmisljam sta ce se desiti (recimo deca, roditelji, manji kucni psi).
Znam da su svi vlasnici pasa pristrasni i da svaka rasa ima nesto posebno. Mene je kod ove rase, pored spoljasnjeg izgleda, fantasticknih fizickih karakteristika, psa od 60-70kg koji se krece poput arapskog konja, privukla njihova uravnotezenost i samostalnost. Ova rasa je sacuvala dosta od iskonskog karaktera pravog pastirca (mada je kinologija vec dobro unistila i ovu rasu). Za razliku od recimo modernog uzgoja sarplaninca ili kavkasca, ova rasa je nastala direktno uvozeci pastirske pse srednje Azije (mozda ponajvise iz Turmenije, odatle i drugi popularni naziv Turkmenski alabaj) i poprilicno su sacuvali taj izvorni pastirski karakter. Zato su i blazi na ljude od ove dve srodne rase u koje se umesao i vojni odgoj (napad na coveka). Ti psi jako cesto ostanu sami u coporu da cuvaju stado i brane ga od predatora (najvise vukova). Svi znaju koliko je vuk pametna zivotinja i koliko ovi psi moraju da budu inteligentni i bliski prirodi da bi izasli na kraj sa tako svirepim predatorom. U selima u srednjoj Aziji ograde ne postoje i svaki pas zna svoju teritoriju i ne reaguje ako nije ugrozena njegova teritorija, stado ili vlasnik. Odatle i njihova umerena narav, jer se selekcijom strogo kaznjavala preterana agresivnost na coveka, bas zbog takvog jednog nomadskog nacina zivota i potencijalne opasnosti za ljude ukoliko bi pas napadao bez razloga. Sa druge strane, ima izuzetne fizicke karakteristike, izuzetan je borac i nazalost, ova rasa je ekstremno popularna za borbe pasa. Toga ima i kod nas, mnogo vise nego sto mozete da pretpostavite.
Pored velikog genotipske raznolikosti, odvajaju se i razliciti pravci u uzgoju. Izlozbeni, borbeni i neki treci, pomalo zapostavljani pravac gde se pokusava da se odrzi rasa necemu sto je napriblizinije tim izvornim psima. Desavaju se mesanja sa drugim rasama, kako bi se dobilo na masi, velicini i karakteru koji vise odgovara takvim uslovima, sto zbog bolje prodje na izlozbama i za prodaju (svi bi veliko i belo) ili za borbe gde nekad karakter pastirca ne odgovara, jer nisu ubice. Pastirci imaju specifican stil borbe i retko se sukob dva pastirca zavrsava tezim povredama. Obicno se sve svodi na gestikulaciju i pri prvom znaku predaje psa, dominantniji pas staje i nema nameru da nastavi borbu. Nekad pastirac i nece uci u borbu, jer prosto ne vidi razlog da rizikuje povredu, a ne brani svoju teritoriju ili vlasnika. Grozna prica i ne bih ulazio dalje u sve to.

Sa tri meseca, sa tetka Kićom, dzumaricu koja je imala strpljenja da podigne preko 20 malih azijata i da trpi sva njihova maltretiranja :)

Van mreže smarko

  • Senior
  • ****
  • Poruke: 933
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #6 poslato: April 14, 2014, 06:25:57 posle podne »
Nisam bas siguran da nisam dosadan kao pojedine mame kad pricaju o svojoj deci, ali ja cu da nastavim :)

Iz jucecasnje setnje i jedan pokusaj paninga na predlog Nea. Nazalost, neke dzumarice su se pojavile u surcinskoj preriji, pa smo morali da ih vratimo na povodac za svaki slucaj da dzumarice ne postanu previse odvazne, tako da nije bilo vise vremena od 5 minuta za fotke "u letu" :) Ipak su prerije njihov teren...

Na slici se vidi i moj drugi po redu azijat, zenka Tora. Definicija za ostrinu i neznost, vatru i vodu, zemlju i vazduh i druga proseravanja tog tipa :D
Pas koja poglednom moze da smrzne i Kabura koji je jedno 15-20kg tezi i da mu se skloni sa puta ako nije dobre volje. S druge strane, najveca maza koja postoji :) Pas koji nije nikad zalajao na coveka, ali kod nje stranci ne ulaze bez poziva. Uliva strahopostovanje samom pojavom, iako nije velikih gabarita (za svet azijata).





Van mreže smarko

  • Senior
  • ****
  • Poruke: 933
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #7 poslato: April 15, 2014, 01:01:33 pre podne »
Blaza porodicna razmirica, nikad se ne zavrsi ozbiljnijim sukobom. Ovde su zaduzenja u kuci odavno raspodeljenja i zna se ko sta radi.

Muzjak je taj koji resava razmirice sa drugim psima i obicno ne dozvoljava da neko preuzima tu ulogu od njega. Sukobi u dvoristu ne postoje, uvek se zavrsava samo gestikulacijom i upozorenjem.

S druge strane, kad zenka ima stence, muzjak se ne bi usudio da narusi njihov prostor i kretanje mu je strogo ograniceno.

Najteresantnije je da najvise sukoba postoji medju stencima. Oni u najranijem periodu uspostavljaju hijerarhiju i bore se za status. Praktcno i pre nego sto progledaju. Kako odrastaju, sukobi su sve redji, dok ne udju u pubertet, kada muzjacima krenu da rade hormoni i pokusavaju da se probiju sto vise u hirerarhiji copora.
Vrlo je bitno da majka bude sto duze pored njih, jer je impresivno gledati kako ih ona trenira, uci, smiruje ako se strasti raspale i ako neki stenac pomisli da je mnogo bolji i jaci od drugih. Takodje, povucene i inferiorne pse trenira svakodnevno i bukvalno ih tera da se brane. To nekad deluje grubo i surovo, ali treba je pustiti da radi svoje, jer samo pas koji ima samopouzdanja i nema urodjenih strahova je stabilan pas cije je postupke u potpunosti moguce predviteti. Tvrdim da je 90% ujeda nastalo samo iz straha i plasljivosti.
Ljudi vole da uzmu stene u sto ranijem periodu, a to je opet na neki nacin pogresno. Jedan od glavnih problema koji postoji medju takvim psima koji su prakticno odrasli bez majke i okruzeni uglavnom ljudima i rasama gde je ljudska vrsta dosta umesala prste je taj sto ti psi jako slabo citaju gestikulaciju i mimiku coporativnih pasa, pasa koji su sve to naucili u najranijem periodu i imaju vecu genetsku predodredjenost za zivot u coporu. Taj termin se u kinologiji zove socijalna deprivacija (termin se koristi i u drugim sferama). Pastirci imaju izrazito izrazenu takvu coporativnu gestikulaciju i govor tela.
Zbog toga ne volim da pustam svoje pse sa drugim psima, cim vidim druge pse idu na povodac i upozoravam ljude da zadrze svoje pse da ne prilaze mojim. Ukoliko pas ne ume da procita govor tela, ukoliko ne usledi oprezno njuskanje ili govor tela koji nedvosmisleno pokazuje psu da ne misli nista lose i da dolazi sa dobrim namerama, ukoliko se pas zaleti neoprezno, makar i sa zeljom da se igra, a nije video gard i upozorenje da uspori, obavezno sledi reakcija, jer takvog psa tretiraju kao uljeza. Svaki psihicki zdrav azijat ce samo da pokori protivnika bez povrede, ali samo videti azijata u akciji deluje jako dramaticno za ljude koji se nisu susreli sa takvim psima i za koje je to nepoznanica. Dzaba posle objasnjavanje zasto, kako i da pas ne bi povredio njihovog psa, kad je njihov pas istraumiran poceo da se dere i arlauce, jer se mucenih preplasio. Ovim psima najmanje treba reputacija agresivnih pasa, jer oni to stvarno nisu. Ostrina i agresivnost su dva potpuno suprotna pojma. Moja devojka ima pudlu koja je bezobraznija i agresivnija 5 puta nego svi moji azijati. Samo treba uvek imati u vidu da je to vrlo dominantan i ozbiljan pas i da treba znati rukovati sa njim. U pravim rukama, nema nikakvih problema drzati ove pse, cak i u urbanim sredinama. Odgajivaci, zeleci samo da namaknu koji dinar vise prodaju ovakve pse svakom, bez upozorenja, instrukcija i saveta. To prelepo umiljato belo stene ce da izraste u mocnog psa koji trazi stabilnog i cvrstog vlasnika i koji ce ga pravilno vaspitati o koji ce znati kakve situacija treba izbegavati. Takodje bih savetovao, ma koji se pas uzima, da se uzme od proverenih odgajivaca, da se vidi u kojim uslovima stenci odrastaju, jer se ako je stene zapostavljeno i ispusteno u tom kljucnom periodu razvoja, moze da razvije neke osobine koje je maltene nemoguce promeniti kasnije.

Na drugoj slici je moj treci azijat, sin Kabura i Tore, Ikar (Žućko) koji je upravo zavrsio u pogresnim rukama, tako da sam ga vratio kod sebe i tu ce i ostati.

U sledecoj rundi cu da ispricam sta mu se to desilo i kakav je ishod na kraju.

Takodje cu okaciti slike njega i drugih stenaca iz naranijeg perioda :)



« Poslednja izmena: April 15, 2014, 01:05:42 pre podne od strane smarko »

Van mreže Serb

  • Veteran
  • *****
  • Poruke: 2444
  • Pol: Muškarac
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #8 poslato: April 15, 2014, 02:07:49 pre podne »
Lepi psi i zanimljivo stivo za citanje :)

Van mreže Petko30

  • Iskusni član
  • ***
  • Poruke: 368
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #9 poslato: April 15, 2014, 06:14:58 pre podne »
Лепа тема.
Без обзира што куја учи штенце, што се играју, одгајивач треба да спроведе тестове штенаца (преко 40 поступака) и да на основу тога зна које је штене стабилно те се може продати. У сваком леглу ће вероватно бити и штене са нестабилним карактером, агресивно (што производи изостанак кочнице угриза) те будући власник сигурно ће имати нелагодан случај.
Такође куја не може научити штенад на пуцањ, буку, шумове исл што мора одгајивач да одради. Али код нас је све ово мислена именица. Свако може бити одгајивач и продавати ''производ''.
Интересује ме шта и какву обуку могу да прођу ови пси, која им је намена сем пса чувара.

Van mreže neonka

  • Moderator
  • Veteran
  • *
  • Poruke: 2542
  • Desperate Housewife
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #10 poslato: April 15, 2014, 09:18:17 pre podne »
Nisam bas siguran da nisam dosadan kao pojedine mame kad pricaju o svojoj deci, ali ja cu da nastavim :)


Uopšte ne vidim razlog da se opterećuješ time  :)  Kao prvo, ovo nije obavezna lektira da svako mora da čita. Znači, naziv teme nije metaforičan nego kratko i jasno se zna šta je na fotografijama. Koga zanima otvoriće temu i pogledati fotografije. Koga zanima malo više on će i pročitati vrlo zanimljiv i edukativan tekst ne samo o ovoj rasi jer se mnoge činjenice vezane za odgoj odnose na sve rase. Lepo je pročitati da ljude psi zanimaju malo dublje od njihovog eksterijera, jer na žalost većina pse bira i kupuje isključivo na osnovu toga. Što se tiče samih fotografija, ima ih nekoliko koje su baš lepe, naročito iz ove "surčinske prerije" u poslednjoj seriji  :)  Međutim, na nekolicini mi smeta pozadina ili samo okruženje. Dvorište ili boks nije najsrećnije rešenje za fotkanje. Može, ali da se radi close up pa da sve što ne treba da bude u kadru bude u bokehu  ;D ;D ;D
Slikanje pasa u pokretu ili trku uopšte nije jednostavna disciplina, tako da niko i ne očekuje da odradiš seriju "pulicerki" za 10 minuta fotkanja  ;) Otežavajuća okolnost (za fotografisanje samo , da ne bude zabune) je to što imaš više pasa koji kada su na gomili više ih zanima da se međusobno razonode nego da ti poziraju. Zarad fotkanja nekada možeš da žrtvuješ druženje i da ih pojedinačno vodiš u šetnju sa asistetnom koji će ti pomagati. Znači, te ful fotke pasa koje najčešće viđamo na netu retko kada su nastale slučajno. Mislim, može ako vlasnik stalno sa sobom nosi parat i čeka priliku, ali to mi je manje verovatno  ;D
Canon 600d
Canon EF-S 10-22mm f/3.5-4.5 USM
Canon EF-S 60mm f/2.8 Macro USM
Canon EF 70-300mm f/4-5.6 IS USM
Canon EF 40mm f/2.8 STM
Canon Speedlite 430EX II

Van mreže smarko

  • Senior
  • ****
  • Poruke: 933
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #11 poslato: April 15, 2014, 10:52:33 pre podne »
Hvala Serb, Petko, Neonka...
Kao i uvek, los fotograf ce da krivi opremu. Treba mi mark 3 sa boljim AF-om :D:D Salim se naravno :)
Moram da priznam nesto. Videvsi fotke drugih clanova i njihovih ljubimaca, zapitao sam se sta ja to radim... Kap koja je prelila casu su fotke Dalibora sa izlozbe pasa i Duxove fotke dobermana. Sad sam odlucio da cu da poradim na tome i da obratim paznju na tehnicki aspekt, a ne iskljucivo da pucam kinoloske snapove.

Za fotku Kabura u trku sam imao samo jednu priliku, bas u trenutku kad je pusten sa povoca i kad protrcava kraj mene. Nakon toga odleprsa jako daleko i mogao bi se fotkati samo teleskopom :)
Da ubacim jos jednu zanimljivost o ovim psima. Iako su nekad cak i vise od kilometar daleko od mene i naizgled ga uopste ne zanima gde sam i sta radim, uvek su svesni gde sam i u kom pravcu se krecem. Cim se okrenem i krenem u drugom pravcu krenu da me prate i da se vracaju. Nekad ih potpunom izgubim iz vida, ako se zatrce za zecom (ne mogu da ga stignu :), potpuno ih izgubim iz vida koliko daleko odu, ali nastavljam svojim putem i oni se pojave bas tamo gde sam krenuo, Ovi psi imaju jako izrazenu prostornu inteligenciju i prakticno je nemoguce da se izgube. Opet, zbog prirode posla kojim su se bavili njihovi preci, gde prelaze nekad i po 30km na dan, prateci stado, to im je u genetici. Secam se da sam bio u neverici kako stene od dva meseca savrseno zna put do kuce, iako je proslo istim putem samo jednom.

Petko, u vezi obuke cu odgovoriti malo kasnije, sa jos nekim fotkama pride.

Za sad, Ikarov brat iz legla, 2 nedelje star :)
« Poslednja izmena: April 15, 2014, 10:54:37 pre podne od strane smarko »

Van mreže DuxX

  • Veteran
  • *****
  • Poruke: 1455
  • Pol: Muškarac
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #12 poslato: April 15, 2014, 02:54:15 posle podne »
Prelepo. Azijati su sjajni. Imao sam priliku da se malo družim sa njima i na mene su ostavili izuzetan utisak. Fotografije odlične. Ova zadnja je preslatko-superslatka. :) Apsolutno je nemoguće da čovek ne poželi jednu ovakvu grudvu. Takođe bih pohvalio i same pse. Volim kinologiju i žena i ja učestvujemo malo i na izložbama. Ne razumem se u ovu rasu previše ali bih rekao da su psi vrhunski i da se vidi po njima da uživaju svu potrebnu pažnju i negu.

Sve najbolje i samo napred. :)

Van mreže devke

  • Senior
  • ****
  • Poruke: 532
  • Pol: Muškarac
    • devke
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #13 poslato: April 15, 2014, 03:43:45 posle podne »
Predivni psi. Najvise mi se dopadaju ove fotke u polju. :)
https://www.flickr.com/photos/82352785@N04/
Nikon D600, Tamron 28-75 f2.8 , Tokina 100mm f2.8 macro, Nikkor 50mm 1,8G , Nikkor 50mm f2.0AI, Helios 44M, Pentacon Electric 50mm f1.8 MC
Nikon SB800
Yongnuo YN560 - v2 i v3

Van mreže oldtimer

  • Veteran
  • *****
  • Poruke: 3050
  • Pol: Muškarac
  • Oldtimer
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #14 poslato: April 15, 2014, 09:09:29 posle podne »
smarko divna priča o divnim životinjama, hvala Ti na njoj. Uopšte, mnogo je bolje kad uz fotografiju ide i reč, priča, nego kad se samo fotografija okači, posebno kada su životinje i ljubimci u pitanju. Prosto se tu slika i reč dopunjuju. Neću preterati ako kažem da sam čitajući ovu temu imao namah osećaj da gledam neki National Geographc ili Animal Planet serial (drugo i ne gledam, nije vredno). I sam sam godinama imao pse (obožavam ih), razne rase, ali uvek sam imao utisak da u šetnji znaju gde sam i da me nekim šestim čulom slede, vide gde sam pošao i verno me prate - predivan osećaj vezanosti čoveka i psa. Možda je za azijate to samo malo izraženije, ipak su to pastirski psi...   

Van mreže smarko

  • Senior
  • ****
  • Poruke: 933
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #15 poslato: April 16, 2014, 01:19:20 pre podne »
Hvala drugari, znao sam da sam na pravom mestu. Mislim da ce vam se sledeca serija posebno dopasti :) Pisacu i malo duze, jer ja o ovome mogu da pisem danima. Ako ikog zanima neka specificnost za rasu, moje pse, neka pita i uvek ce dobiti odgovor.
Sta da vam kazem, sve vec znate i razumete ovaj moj hobi, zadovoljstvo i strast. Ljude koji nemaju taj osecaj povezanosti i prisnosti sa necim cistim, iskrenim i prirodnim u ovom svetu, iskreno zalim. Koliko god mi zivot bio komplikovan zbog njih, koliko god su velike obaveze i nekad mi je prosto muka da jurcam po ceo dan tamo vamo, pored zahtevnog posla i ludnice u kojoj se vecina nas nalazi, ne bih se odrekao ovog nikad na svetu. To je psihoterapija i takav punjac pozitivnom energijom da je neprocenjivo, zaista. Svi mi moramo da sredimo prioritete u nasem zivotu... Ovi psi mi stvarno nekad pomazu da se ostanem obema nogama na zemlji i da shvatim da sam odlutao u nesto lose. Koliko kog ja njih ucio, vaspitavao i odgajao, oni mene uce jos vise.
Sreca, imam podrsku i pomoc od clanova porodice koji vole ove pse isto koliko i ja.
Prvo da odgovorim u vezi obuke. Petko, ovo je cisto moje misljenje, da se ogradim. Tesko da postoji nesto zasta ovi psi ne bi mogli da se koriste, ali... Mnogi uzimaju azijate i onda pokusavaju da ukalupe ovu rasu po nekim svojim kriterijumima i da ih prilagode drugacijim uslovima. Cesto sam cuo izgovor, vremena se menjaju, tako i rasa. Nemam ja ovce... nece moj pas da prelazi 50km na dan itd... nisam ja siromasni cobanin da nemam da hranim psa (rasa je poznata kao veoma malo zahtevna po pitanju hrane i vode u odnosu na velicinu, zbog surovog podneblja u kojem zive i oskudne ishrane) itd itd... Vremenom takvom selekcijom se gubi sama bit ove rase i dobija se nesto drugo. Moj savet je da se psi ne uzimaju samo zbog eksterijera i zato sto se pas nekom svidja, a onda da se pokusava dobiti treningom ili selekcijom nesto zasta VEC POSTOJE rase u koje su za to pogodnije.
Zasto ovo pisem? Moj savet je za neku intenzivniju obuku - ne. To je pas individualac koji razmislja svojom glavom, koji cita vlasnika i sam kapira sta treba da radi, koji ima jako izrazene instinkte po kojima se ponasa. Terajuci ga da se striktno povinuje zeljama svog vlasnika, po meni se gubi bas to sto ih izdvaja od ostalih pasa. Bas zbog tih stvari je u principu teze uraditi neku obuku sa njima, iako sam vidjao azijate koji rade apsolutno sve moguce obuke koje mozes da zamislis (cak sam video da ih kosriste i u cirkusu). Kad nesto nauce, nikad ne zaboravljaju. Ne vidim razlog za bilo kakvu obuku, jer ovi psi stvarno savrseno sami rasudjuju. Svaki ce da odbrani vlasnika od napadaca, da cuva kucu od lopova, da bude nezan prema deci. Sta dalje traziti od njih? To mi je stvarno tesko da prepricam. Jednu obuku narocito nikad ne bih preporuci... To je napad i odbrana. Da se ne ponavljam, pas izrazenog instinkta, jakog karaktera i psihicki snazna individua moze da shvati napad na coveka potpuno drugacije od rasa namenjenih za to. Samo mogu da zamislim istreniranog azijata da ide na coveka i da pomisli kako je bas to sto njegov gazda ocekuje od njega. Kao sto nece ici tri puta po lopticu, tako mozda shvati da je bas to sto treba da uradi, a ne da stane na komandu. On rasudjuje sam i ne treba mu tudji mozak da to radi umesto njega. Treba videti kako pas od 65-70kg na povocu vuce coveka od 115kg. Neverovatno su snazni psi. Ako on ima nameru da krene, retko ko moze fizicki da ga zaustavi.
Dacu neke primere. Kabur, koji je od malih nogu bio moj privezak, do godinu dana. Gde sam isao ja, isao je i on (pa cak i u kancelariju na posao :D). Izuzetno socijalizovan pas i jako blag na ljude. Ja ga koristim da leci fobije ljudi, jer uvek insistiram da deca i ljudi pridju na ulici, da udju u dvoriste i pomaze ga, ukoliko pokaqzu interesovanje. Imam 100% poverenje u tog psa. Uvek sam se pitao, da li bi ovaj pas uopste cuvao kucu... Poznanik,koji je dolazio cesto u nase dvoriste je trebalo da pozajmi neke daske. Znajuci da ga Kabur poznaje, koliko je blag na ljude, rekli smo mu da slobodno udje i uzme te daske iako nije bilo nikog kuci. Covek je usao, pomazio Kabura, ovaj je mahao repom. Otisao je u zadnji deo dvorista, Kabur ga je pratio bez ikakve reakcije. Onog trenutka kad je uzeo dasku, stao je pored njega i poceo da rezi. Covek se sledio i nije smeo da se pomeri dok neko od ukucana nije dosao da ga izbavi. Onog trenutka kad se pojavio moj brat, pas se udaljio i nije ga vise zanimalo sta se desava. Stvarno deluje kao da idealizujem ove pse, ali oni savrseno raspoznaju i kategorisu ljude i reaguju u skladu sa tim. Ima ljudi koje ne voli (obicno one koje i ja ne volim :)) i njih samo izbegava kad smo mi tu.
Drugi primer. Sin iz prvog legla se ponasa prema ljudima jako slicno kao i Kabur. U dvoristu je takodje bio i engleski buldog. Lopov koji je pokusao da ukrade buldoga (izuzetno su skupi) je jako lose prosao. Posle je lopov ispricao kako je pas kidisao na njega, sve dok je pruzao otpor. Pruzao je otpor, jer se stvarno uplasio za zivot. Po njegovoj prici, u jednom trenutku je bukvalno ostao bez snage i prestao da pruza otpor, maltene se oprostio od zivota. Onog trenutka kad je prestao da pruza otpor, pas je stao i nije ga vise dirao. Kod lekara, govoreci da ga je napao pas, lekar je samo konstatovao da rane vise lice kao da ga je napao medved, a ne pas. Mogu da vam okacim istog tog psa, sa strancima koji ga maze, sa nepoznatom decom koja ga jasu, devojcicom od 4-5 godina koje lezi sa njim u njegovoj kucici.
Koja je poenta cele price. Socijalizacija, socijalizacija, socijalizacija... to je jedina obuka koju ovi psi trebaju. Za sve ostalo ce se pobrinuti njihovi instinkti. Ne mozete azijata toliko smekstati da ce prestati da brani vas ili kucu. Ja to jos nisam video... Znaci, zdrava jedinka uz pravilno vaspitanje i nema greske...
40 testova stenaca? Nadam se da se neces naljuti ako kazem da mislim da nema potrebe za tim. Sve se vidi i nema potrebe za bilo kakvim testovima, samo treba gledati kako odrastaju. Nemam mnogo legala iza sebe, ali bar u mom slucaju je bilo nesto plasljivijih stenaca u najranijem periodu, ali je sve to doslo na svoje. Cak su ti psi dosta puti bili dominantnije jedinke u coporu. Moje iskustvo je takvo da su svi vrlo ujednacenog karaktera.

Na slici je moje drugo leglo (neplanirano, omaklo se :D). U pravom leglu je bilo 11 stenaca, u drugom 14. Jedno je uginulo iz prvog legla odmah na porodjaju, a dva iz drugog legla. Tako je majka priroda odlucila, iako sam naravno pokusavao da ih spasem.
Prvog azijata sam video jos 1993-1994, kad ih je mozda bilo samo par u zemlji. Kao klinac od 15-16 godina, ta dva psa su ostavila takav utisak na mene da sam ostao impresioniran mnogo godina. Nisam znao ni kako se psi zovu, ni koja je rasa. To sam otkrio mnogo godina posle. Drzanje, mirnoca i ozbiljnost tih pasa me je ostavila bez reci. Kad sam nameravao da uzimam psa, dve godine sam trazio psa za sebe. Biramo najboljeg prijatelja za mnogo godina i vrlo sam ozbiljno tome pristupio. Prvih nekoliko meseci sam birao rasu i tu nije bilo mnogo dileme, jer ovi psi su bili na papiru sve sto sam zeleo od psa: Zdravlje, stabilan karakter, umerenost, inteligencija, hrabrost, vernost, relativna dugovecnost (za gigantske rase)... Da se razumemo, trenutno je u Srbiji i na Balkanu prava poplava azijata i nazalost javljaju se strasni problemi i sa ovom rasom (displazija kukova, torzija zeluca, razni problemi sa kozom... da ne pricam o funkcionalnim manama, to je posebna prica). Omasovljenje ove rase je dovelo do mnogo toga loseg. Ne bih da ulazim u tu temu, ali moram da upozorim ljude da jako dobro prouce sve pre nego sto bi se odlucili za korak da nabave ovu rasu. Da ne davim, ako nekog zanima detaljnije o cemu pricam, mogu na PP. Godinu dana sam citao vrlo oskudnu literaturu, trazio na internetu, pokusavao da pohvatam linije, obilazio odgajivace po Srbiji i sire. Upoznao sam i devojku koja je izuzetan poznavalac pastirskih pasa, narocito azijata i sprijateljio se sa njom. Kad je naletelo leglo koje je bilo zadovoljavajuce (poznavao sam tu liniju, video sam odrasle pse iste kuje uzivo, znao sam odgajivaca, otac, deda, pradeda i dalje su mi vec bilo uveliko poznati), odlucio sam da uzmem stene iz tog legla. Za cenu nisam pitao, potpuno je nebitno. Tako je dosao mali Kabur kod mene. Pas je izrastao u impresivnu zivotinju i retko lepog psa na koga je retko ko ostao ravnodusan kad ga vidi. Jako je dobro prolazio na izlozbama kojih nisam ljubitelj (mnogo razloga). Vodio sam ga samo na specijalizovane izlozbe i to kod proverenih sudija koji vrlo dobro poznaju rasu, gde je konkurencija uvek najjaca i gde su kriterijumi mnogo stroziji nego na CAC, CACIB-u itd... Samo par puta je bio na tim obicnim izlozbama i uzimao je prvaka rase. Na specijalke je isao kao vrlo mlad i osvajao je nekoliko puta prvaka razreda mladih. Na ukupno desetak izlozbi na kojima je bio uvek je bio u vrhu. Sve te razrede sampiona bi vrlo lako dostigao u vrlo kratkom roku, da mi je to bio cilj.
E sad, izlozbe vise nece videti... On ih ne voli i to je po meni samo mucenje za ove pse. Drugi razlog je sto je kriterijum potpuno poremecen i na izlozbama se trazi nesto sto po meni mnogo odstupa od ideje ove rase. Nisam sam u ovim razmisljanjima, ogroman broj poznatih odgajivaca i ljubitelja je prestao da vodi pse na ove manifestacije. Treci razlog je sto ljudi shvataju izlozbe pogresno i kao svojevrsnu reklamu za prodaju stenaca (odatle i ogromna korupcija). Rezultat: rasa rapidno propada u iz godine u godinu i sve vise vidjamo cudne pse, uzasne anatomije i sa katastrofalnim funkcionalnim manama i jos cudnijeg ponasanja i karaktera. Jos uvek ima jako dobrih pasa, ali teze ih je pronaci od miliona novonastalih sampiona. Opet, moj savet ukoliko se neko odluci za ovu rasu, ne nasedajte na silne titule. Takodje, koliko para toliko muzike ne vazi u ovom slucaju.

Vec sam se mnogo raspisao i kasno je. Sa sledecom rundom slika cu govoriti o mojim strahovitim mukama da nadjem prave vlasnike za ove stence, jednu jako tuznu pricu i jednu tuznu pricu koja se ipak zavrsila sretno (Ikar). To me je oducilo od stenaca za jedan duzi period sigurno... Dovoljno mi je tesko sto moram da se rastajem sa njima, cak i kad idu na dobro mesto. Da ne pricam da kad i pored svih detaljnih provera ipak dodju u lose ruke...

Samo mi recite, da li ste ikada videli nesto sladje na ovom svetu od onog jednog malog belog (prepoznacete kojeg) :D Braon beli na obe slike je Ikar (Žućko).

 
« Poslednja izmena: April 16, 2014, 01:23:34 pre podne od strane smarko »

Van mreže oldtimer

  • Veteran
  • *****
  • Poruke: 3050
  • Pol: Muškarac
  • Oldtimer
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #16 poslato: April 16, 2014, 07:28:51 posle podne »
Smarko, ako Boga znaš prekidaj sa serijalom, inače iz ovih stopa idem da kupim psa! U životu sam pse imao skoro 40 godina, ali u stanu. To znači, dva puta dnevno usisavanje celog stana, pranje podova, svega i svačega (iako ni jedan moj pas nije ulazio u dnevnu sobu, prosto takav je bio dogovor), 3.5 sati u šetnji i po kiši i po blatu i svim vremenskim užasima, ali vredelo je. I naravno, uvek je sa nama bila i po neka mačka, skupljeni bačeni mačići sa ulice na koje se sažalite, pa ih zavolite, pa se pretvore u lepotice i lepotane. Na žalost, dogodilo se da u isto vreme nestane mačak Gaga (biće pametnije od mnogih političara) i tragično završi svoj plemeniti život Lu, velika nemačka doga (videti moj avatar). Zaključio sam da više ne mogu da podnosim bol rastanka sa psom (tri setera, dva labradora i jedna doga) ili sa mačkama (više komada) i tako nam je sad stan prazan...ali baš prazan... ma pust skoro! I ostaje mi da čitam lepe priče kakva je ova smarkova i da svaki dan pomišljam da usvojim neku od lutalica koji se motaju po kraju. Ja sam, naime, pristalica teorije da je pas pas, a rasa ...sporedna stvar ili stvar ukusa ako hoćete (Zvezda ili Partizan, reko bih a ja sam OFK-ovac). Hvala Smarko i na fotografijama i na priči 

Van mreže Serb

  • Veteran
  • *****
  • Poruke: 2444
  • Pol: Muškarac
    • Pogledaj profil
Odg: Moji azijati
« Odgovor #17 poslato: April 24, 2014, 01:27:06 pre podne »
Hahhaha uze mi old rec iz usta... Prekidaj smarko , moracu da pazarim psa :) I ja sam veliki ljubitelj pasa, imao sam do sad dva psa , sarplanica i patuljastog snaucera. Snaucer mi je bas prirastao srcu ali nazalost uginuo je prosle godine i jako mi je tesko palo, tako da ne verujem da cu uzimati psa u skorije vreme.

Smarako cini mi se da je jedina "mana" azijatima  njihova velicina, greaota je njih drzati u nekom malom dvoristu  jos gore u stanu.

Sjajne price smarko , vidi se da ih  obozavas . Ajde pocasti nas jos nekom fotkom:)